Malo je ljudi pomerilo granice u svom poslu kao Novak Đoković u tenisu. I van njega. Teren na kom igra ovaj svestrani čovek je nepregledan.
Uspeo je stići svuda da obodri, podigne i podrži.
Njegov Kosmet nije kafanska pesma nadahnuta inatom i maliganima, već zakletva za one koji će i posle nas hteti, znati i umeti da brane i odbrane zemlju i nebo iznad nje. Srbija u njegovim grudima nije samo himna i patriotski dekor na postolju pobednika ogrnutog zastavom već sve ono što nas čini narodom koji se u Božju pravdu kune. Narodom koji je zbog istine nebrojeno puta proganjan, prosipan, utapan, razvodnjavan , razbijan i razapinjan. Samo u jednom veku masakriran nekoliko puta.

Ali je ipak ostao svoj i kada se, na današnji dan, opredelio za avanturu odstupanja preko Albanije, paleći Božićne badnjake na Mojkovcu iz čijih iskrica je buknuo oganj slobode na Kajmakčalanu.
Golem je spisak podviga ovog mladog čoveka čiji je grm postao nepregledna šuma u kojoj se danas može skloniti od nečastivog ovo malo, nepokorenog i nevakcinisanog razuma. Melburn je samo litaca sa čijeg vrha danas bacaju sve ono što je Bog blagoslovio ali i đavo svojom strašću izbalavio. Melburn je danas ogledni brlog za obesmišljavanje smisla i ljudskog dostojanstva. Bara u koju se ulazi zadnjicom, na četiri noge. I nije Melburn izolovan zbog nekog nesvrstanog mutanta koji će na kraju uobličiti izobličene kreatore ove pošasti. Nije ni čudo što su i kenguri na vreme ustuknuli pred dugonogim i dugoprstim uljezima.
Kao što je i razum nebrojeno puta posustajao. Prisetimo se da je veliko svetsko posrtanje tridesetih godina počelo sa rasističkim ispadom “spasitelja sveta” prema jednom sportisti. Džesi Ovens!
Ko se danas, pak, njega seća. Niko! Ali, vreme u kom živimo podseća na glavnog aktera tih događaja. Apsurdno je danas, nakon stradanja desetina miliona ljudi od nacizma, polemisati da li se Hitler rukovao sa Ovensom ili nije, kao što će zabrana učešća šampionu u Melburnu, postati uvodnik u sve ono što ona sa sobom nosi.

Po čemu se danas razlikuje svet u odnosu na vreme OI u Berlinu 1936?!Ima li razlike, osim u neobuzdanom tehnološkom napretku i srljanju u novu agoniju? Po pravilu, uvek tragičniju od prethodne.
Svet je podeljen, gotovo do ivice velikog rata. Trka sa naoružanjem se ubrzava. Nova žarišta se preko noći aktiviraju.
Umesto Poljske, danas je na meti Ukrajina, kao zamka za razbijanje Rusije.
Ambijent za veliku hajku na Novaka Đokovića oblikovan je godinama na različitim tačkama planete. Od US Opena, gde je strpljivo “okretao” emocije publike u svoju korist, zviždanja u Londonu i Parizu i sada bezočne torture u Melburnu, iza koje ne stoji nijedan racionalan ili medicinski opravdan razlog. Već brutalni atak na osnovna ljudska prava jednog od najuspešnijih sportista sveta svih vremena.
Evidentno je, takođe, da politički motivi ovakvog čina prevazilaze unutrašnje probleme vlasti Australije zbog pandemije kovida19, te da su samo posledica odluke da se nasilnim putem detronizuje nepobedivi Srbin koji je odbio preporuke SZO o vakcinaciji protiv kovida19.
Zabrana nastupa devetostrukom pobedniku sa ovog takmičenja nedvosmislena je poruka za ostatak kolebljivih i neposlušnih u ATP karavanu, kao i sprečavanje uspostavljanja novog sistema takmičenja na čijem čelu bi se nalazio upravo Novak Đoković.
Otvoreno prvenstvo Australije samo je povod da se krene u konačan obračun sa čovekom koji više ne pristaje da bude jedna vrsta dobro plaćenog gladijatora.
Đokovićeva reformska najava mogućnosti formiranja novog ATP tura očito je ubrzala proceduru njegove eliminacije iz vrha svetskog tenisa.
I dok Đokovića u Melburnu tretiraju kao uhapšenika, društvene mreže gore i ne samo od ljubitelja tenisa već i nekih političara nedefinisanog pola koji nemaju dodira sa tenisom, kao Vljora Čitaku, još manje sa zdravim razumom, ali ih povišeni nivo testosterona ne navodi samo na neprimerenu agresivnost prema velikim sportisti i džentlamenu, već ih zaslepljuje da objektivnije sagledaju sopstvene pozicije.
Mišo Vujović
Izvor: Fejsbuk
