Piše: Jelena Kontić
Kao romantičarsku priču punu emocija, entuzijazma, poštovanja i ljubavi, te svjedočanstvo o vremenu i kvalitetu, ali i nasljeđe novim generacijama, Nikola Ljumović opisuje dokumentarni film “Soul of Podgoričanos” čiji je producent i jedan od autora.
Duže od decenije, na desetine putovanja po regionu, bez stabilnog budžeta, često izdvajajući iz sopstvenog džepa, uz bezbroj prepreka, uglavnom prevaziđenih, nastajao je dokumentarac u kojem je svoje mjesto mjesto našlo više od 70 sagovornika i zaokruženo 100 godina postojanja jedne zajednice. “Soul of Podgoričanos” je film o Fudbalskom klubu “Budućnost”, a sticajem okolnosti, prikazan je upravo povodom vijeka postojanja kluba, prošle godine. Ipak, ekipa filma ne planira da se zaustavi na tome.
“Presrećni smo što smo sve to sklopili baš na 100 godina kluba, koliko god smo se prethodno mučili i nervirali, pa čak i napravili pauzu jer nismo imali para, ali skrpili smo se, iz ljubavi. Jer, Budućnost je ljubav. Makar meni, Budućnost je ljubav i porodica”, komentariše Ljumović.
On ističe da je sve, ipak, krenulo mnogo prije same stogodišnjice, o kojoj svojevremeno nijesu ni razmišljali.
“Mi smo počeli prije tačno 13 godina, Vladimir Toni Pendo, Danilo Pendo i ja. Prvobitna ideja je bila da napravimo film o jednoj generaciji, konkretno o onoj u kojoj je igrao moj otac Petar Caco Ljumović. To je bila najjača generacija Budućnosti, 12-13 godina na okupu. Kad smo ušli dublje u samu priču, shvatili smo da ne možemo stati na jednoj generaciji. Morali smo da idemo od početka. I tako smo krenuli od Milana Rogošića kao najstarijega (fudbaler Budućnosti iz ‘50-ih i ‘60-ih godina prošlog vijeka), pa do najmlađega kojeg smo snimili, a to je Vasilije Adžić. Tako se priča polako širila, od Podgorice i Crne Gore do regiona”, priča mlađi Ljumović.
Film je tako prerastao u sveobuhvatnu priču o klubu i njegovim epohama. Ljumović ocjenjuje da je u pitanju veliki projekat čiji je proces bio dug i iscrpljujući, a objašnjava i zbog čega.
“Bilo je dosta komplikovano, jer smo krenuli u to skroz nezavisno i bez ičije potpore, samo mi. Razne političke strukture su se promijenile, mi smo radili, sva moguća dešavanja i ludila u klubu i oko kluba, ali mi smo plivali kako smo mi htjeli, kako je nama odgovaralo i kako smo mi zamislili taj projekat. Borili smo se sa finansijama, sponzorima… Imali smo podršku Filmskog centra Crne Gore i podgoričkog Sekretarijata za kulturu, ali ta sredstva nijesu bila dovoljna da bismo sve pokrili. Išli smo dva puta u Split, tri puta u Beograd, išli u Zagreb, Dubrovnik, Sarajevo, nikad avionom, jer je preskupo, a uz to smo nosili opremu čije samo carinjenje košta 700-750 eura”, nabraja Ljumović samo neke od izazova.
Rad na filmu bio je i lično iskušenje za svakoga u ekipi, ali su, uprkos svemu, uspjeli da zabilježe svjedočanstva najvećih imena jugoslovenskog i regionalnog fudbala.
“Tako mali klub dao je mnogo velika imena, to je nevjerovatno… Trudili smo se da snimimo najveće moguće legende, što smo i uspjeli. Tako u filmu imate Dejana Savićevića, Peđu Mijatovića, braću Brnović, Tomka Miročevića, ali i Vahida Halihodžića, Dragana Džajića, Ivicu Šurjaka, Nišu Saveljića, Dragana Vujovića, ljude koji su igrali širom Jugoslavije, ali i u Francuskoj, Italiji, Grčkoj… Neki od njih pričaju kako je bilo igrati za Budućnost, a drugi pričaju kako je bilo igrati protiv Budućnosti. Dok ih slušate, osjećate ogromno poštovanje koje imaju i koje zapravo Budućnost ima van granica Crne Gore. Toga ovdje toga nema, na primjer”, ističe Ljumović.
Neke od velikana, nažalost, nijesu stigli da snime.
“Ćiro Blažević, Cico Kranjčar…, bili smo u komunikaciji, ali nijesmo uspjeli. Neke ljude smo izgubili dok smo čekali da skupimo novac za put”, priča Ljumović, ali ističe da se njihova priča nastavlja, te da planira da snimi i nove sagovornike.
“U film je stalo nekih 20-30 odsto sveukupnog materijala koji smo napravili, tako da planiramo da napravimo serijal, jer je ovo preveliko bogatstvo da bi ostalo na sat i 25 minuta. Nadam se da će biti realizovan ove godine”, najavljuje on.
No, prava filmska priča – i o Budućnosti, ali i o samom dokumentarcu, te podvigu ekipe, male ali odabrane – kulminirala je na premijeri na Stadionu malih sportova, 2025. godine.
“Bilo je fenomenalno, prepuno emocija, a mjesto skroz simbolično – to je naša ‘Bombonjera’. Presrećni smo što su došle legende i što su Varvari pokazali veliko poštovanje, a fali nam poštovanja u svim sferama… Premijera je bila spektakularna. Mnogima su oči bile pune suza, bilo je i smijeha, sjećanja, snegdota, ljubavi, to je nešto što se ne može odglumiti”, kaže Ljumović i dodaje:
“To je jedna nevjerovatna romantika”.
U filmu se očitava i odnos prema gradu, zajednici, sportu, koji se uči i stiče od malih nogu. Zato je “Soul of Podgoričanos” mnogo više od lokalne, klupske priče, zaključuje se iz razgovora. Kroz priče igrača i savremenika, film postaje i ostaje kao svjedočanstvo jednog vremena.
“Vidjećemo da su svi oni, sve te jugoslovenske legende živjele jedno nevjerovatno vrijeme, puno ljubavi i poštovanja – čega nam svima danas fali. Cijenile su se prave stvari, sport je značio kvalitet, vaspitanje i poštovanje. Pitam se nekad gdje smo pogriješili. Zato, ovaj film treba da ostane novim generacijama, onima koje sada nastaju koje tek dolaze”, poručuje Ljumović.
Na kraju razgovora, podsjeća da je film nastao u produkciji kuće “Art Conteiner”, u koprodukciji sa RTCG-om na čijoj platformi MNE plej je dokumentarac i dostupan. Pored sagovornika “Vijesti”, te Danila Penda koji je direktor fotografije i Vladimira Tonija Penda koji potpisuje režiju i montažu, ekipu upotpunjuju i snimatelji: Aleksandar Jaredić, Predrag Njunjić, majstor svjetla Ilija Kaluđerović. Posebnu zahvalnost upućuju: Ozani Brković, Danki Jašović, Nini Redžepagić, Branku Latinoviću, bendu “Vrpca”, Radiju “Krš”, Filipu Radenoviću, Damiru Murseljeviću Mirdi, Filmskom centru i, naravno, “Varvarima”.
Sumirajući sve, Ljumović kaže da ne bi ništa promijenio, jer je kompletan proces bio priča o suštini, a suština filma nije samo priča o Fudbalskom klubu “Budućnost”, već priča o ljubavi, poštovanju, priča o identitetu, o velikim ljudima, o sportu i vremenu, o neprikosnovenoj emociji koja nadživljava uprave, politike, rezultate i okolnosti.
Izvor: Vijesti
