Piše: Jaroslav Pecnik
Uklapajući se u trend i preuzimajući kormilo pomahnitalog desničarenja, Plenkovićeva je vlada, uz podršku raznih braniteljskih udruga, dijela čelnih ljudi Katoličke crkve u Hrvata, te sveprisutnu korupciju, kriminal, bezakonje i svu silu drugih deformacija, potaknula i eskalaciju nasilja, pri tomu redovito licemjerno optužujući žrtve
Nema tomu dugo da je zagrebački Institut za društvena istraživanja objavio rezultate svoje ankete provedene u jesen (rujan/listopad) prošle (2025) godine, iz koje se nakon obrade dobivenih podataka nedvojbeno vidi kako danas u hrvatskom društvu Pavelićevim ustašama i NDH sve više jača i raste potpora, odnosno kako taj zločinački pokret i tvorevina postaju sve simpatičniji velikom dijelu hrvatske populacije, posebice među mladima, u dobi između 18. i 24. godine.
Prije pet godina provedeno je slično istraživanje o stanju društvene svijesti u Republici Hrvatskoj i tada je 11 posto Hrvata da(va)lo prednost ustašama i NDH, dok se danas povećala na 17 posto; odnosno 22 posto mladih navedene dobi, ali i svaki peti Hrvat u dobi između 25. i 34. godine drži kako se podržavanjem ustaške države i simbola jača hrvatska nacionalna svijest koju je komunistički pokret pod Titovim vodstvom želio uništiti i(li) izbrisati nasilno ga “utapajući” u projekt integralnog jugoslavenstva, koji se u svijesti prosječnog Hrvata identificira sa velikosrpskom ideologijom. Što ta priča nema veze s realnošću, niti povijesnim činjenicama, koga briga.
Veliki revizionistički obrt
Dakle, komparirajući podatke, vidimo da je u samo pet godina popularnost ustaša i NDH alarmantno porasla, čime se nastavlja dramatična polarizacija hrvatskog društva, što samo dodatno širi prostor opasnih masovnih frustracija, građanske napetosti, rasta društvene nesigurnosti i povećanih sumnji, pa i prezira prema sposobnosti demokracije da na zadovoljavajući način rješava nagomilane probleme koji sve više i teže pritišću RH. Za sada se pod krinkom Tompsona i “bojne Čavoglave”, lažnog, histeričnog domoljublja i silnih zlouporaba Domovinskog rata na radikalnoj, zapravo fašističkoj desnici, afirmira pozdrav “Za dom spremni” (ZDS) kao neotuđivi dio hrvatskog, povijesnog identiteta, sotonizira antifašizam, partizanski pokret kao mrski, antihrvatski, jugoslavenski, komunistički projekt.
Naravno, razlozi velikog revizionističkog obrata u hrvatskom društvu su brojni, ali prije i iznad svega suštinu, ishodišta ove “priče” treba situirati na “domaći teren”. Marko Perković Tompson, ikona ustašoidnog guslanja, uz kojeg se veže aktualna eksplozija porasta podržavatelja NDH, bez ogleda na široku popularnost u javnost, nikada ne bi dospio u politički mejnstrim bez uključivanja i potpore HDZ-a i osobno premijera Plenkovića, koji je procijenio kako trend jačanja desnice, koji simbolizira ovaj kontroverzni pjevač, valja prispodobiti potrebama vladajuće stranke i njezine “državotvorne” moći i tako (ne)posredno homogenizirati i oblikovati najveći dio razmrvljenog desnog biračkog tijela.
Plenković stalno licemjerno naglašava kako su upravo on i HDZ brana širenju ekstremne desnice u RH, umišlja da ju je svojom politikom u najvećoj mjeri već “pacificirao” i da će je posredovanjem Tompsona u potpunosti staviti pod svoju kontrolu, ali to se pokazalo pukom tlapnjom. Umjesto da je kontrolira, on ju je institucionalizirao i uveo ustašoidni Domovinski pokret (DP) u strukture državne vlasti i time “pustio ustaškog demona iz boce”, koji će ga, po svemu sudeći, u određenom trenutku stajati vodeće pozicije, kako u stranci, tako i u državi.
Puzajuća fašizacija
Lako za Plenkovića; sam skočio, sam se ubio, ali posljedice njegove populističke, šićardžijske, kukavičke i neodgovorne politike već rezultiraju strašnim posljedicama po čitavo hrvatsko društvo, a posvemašnja duhovna, moralna i svaka druga devastacija će se posvema izvjesno nastaviti. Uklapajući se u trend i preuzimajući kormilo pomahnitalog desničarenja. Plenkovićeva je vlada, uz podršku raznih braniteljskih udruga, dijela čelnih ljudi Katoličke crkve u Hrvata, te sveprisutnu korupciju, kriminal, bezakonje i svu silu drugih deformacija, potaknula i eskalaciju nasilja, pri tomu redovito licemjerno optužujući žrtve (Srbi, lijeva demokratska alternativa, LGBT populacija, civilno društvo i ostali “otpadnici” od hrvatstva) za konfabuliranje, ali što ga više negira, to samo potvrđuje kako i koliko se “puzajuća” fašizacija društva ubrzava i množi.
Vuk Bačanović: Revitalizacija projekta HPC – bugarski hor u službi reciklirane ustaške ideje
U samo pola godine, fašizam je u RH postao “logičan”; naime, normalizirajući ga kao sredstvo u borbi i za napade na političke oponente, Plenković pokazuje kako je spreman (u)činiti sve, svaku svinjariju ne mareći za posljedice po ostatak društva, samo kako bi i dalje zadržao vlast i moć. Tijekom desetogodišnje vladavine je pokazao i dokazao da mu ništa (ne)ljudsko nije strano, a kako su sve jači glasovi koji traže da se “sablasti” ZAVNOH-a i antifašizama izbace iz preambule Ustava RH i na njihovo mjesto (po)stavi NDH, zar ikoga može začuditi kada premijer satjeran u “ćošak” pristane i na tu koncesiju?
A da ne govorim u prazno, svjedočimo iz dana u dan: pozdrav ZDS nije samo protuustavan kao eklatantan iskaz govora mržnje, on je, bez obzira na tragikomične konotacije, ujedno i protudržavan jer se njegovim korištenjem institucionaliziraju oblici nedemokratskog političkog ponašanja koji izravno guše, “eutaniziraju” sve stvarne, humane vrijednosti za koje su se unazad dva stoljeća borili “najdičniji sinovi hrvatskog naroda” i u zajednici s drugim narodima koji žive u Hrvatskoj, prvenstveno Srbima, gradili suživot i tako ujedinjeni jačali otpor svim tuđinskim zavojevačima. Kako inače protumačiti da se ZDS sve više veže uz obrambeni Domovinski rat u kojem se navodno “oprao” od svoje zločinačke povijesti i ustaških konotacija, da se bez ikakvih sankcija koristi u Saboru?
Sam potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić priznaje da ga je na Tompsonovom koncertu oduševljeno uzvikivao i već je odavno sastavni dio braniteljskog repertoara u prosvjednim akcijama protiv svih “mrzitelja i izroda hrvatskog naroda”, sa Pupovcem na čelu i “njegovim” Srbima koji nikada nisu iskreno prihvatili samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Što je, kako kaže saborska zastupnica Dalija Orešković, time bezočno falsificiran sam karakter Domovinskog rata, što je HDZ svojom politikom zarobio državu i sustavno je preoblikuje u jednu blažu varijantu NDH, uništavajući time same temelj i polazne točke njezina identitet: antifašizam i europske vrijednosti, sve to Plenkovića uopće ne dira; sve one koji ga upozoravaju na eskalaciju ustaštva, podrugljivo, vrijeđajući zdrav razum pristojnih građana, pita gdje oni to vide ustaše kada ih u RH nema. I neprestano se zaboravlja, a to vrijedi i za veliki dio lijeve, takozvane socijaldemokratske oporbe, da politika takozvane nacionalne pomirbe Franje Tuđmana nije rezultirala željenim brisanjem ideoloških i povijesnih razlika između ustaša i partizana, već je dovela do povezivanja tuđmanizma s Pavelićevom ostavštinom nauštrb Titove partizanske baštine.
Sistemska greška
Osobno mislim da Tuđman nikada nije namjeravao rehabilitirati ustaše, ali kako (s pravom) tvrde pojedini povjesničari i politolozi, u taj je “pomirbeni narativ ugrađena sistemska greška” koje Tuđman očevidno nije bio ili nije želio biti svjestan: cijelu hrvatsku prošlost od 1918. godine do raspada SFRJ prikazao je kao velikosrpsku hegemoniju, ali onda iz te premisa proizlazi da su “ustaše bili dečki koji su na pogrešan način vodili borbu za ispravan cilj – neovisnu Hrvatsku, i u tom su pogledu bili bolji od partizana koji su se borili za Jugoslaviju”.
I tako je u hrvatskih desničara borba za državnu suverenost postala jedino mjerilo pravog hrvatstva, čime je NDH poprimila simboličku snagu prve neovisne hrvatske države. Što NDH nije bila ni država, niti hrvatska, a još manje neovisna, već je bila rasistički, zločinački projekt zasnovan na etničkom čišćenju, prije svega srpskog življa, to se danas u RH ne čini problematičnim. Plenkovićev krimen tijekom deset godina koliko upravlja državom i nalazi se na čelu HDZ-a upravo je u tomu što je pred svim tim procesima krajnje oportunistički zatvarao oči i svojom kalkulantskom politikom da(va)o zeleno svijetlo za rehabilitaciju NDH u punom obimu.
Izvor: Vreme
