Piše: mr Stevan Gajević
Svijet finansija ulazi u jednu od najdubljih transformacija u modernoj istoriji. Promjene koje danas posmatramo nijesu samo tehnološke inovacije, već temeljna promjena načina na koji novac nastaje, cirkuliše i koristi se u svakodnevnom životu.
Digitalna plaćanja, mobilno bankarstvo, vještačka inteligencija i nove finansijske platforme postaju dominantni kanali upravljanja novcem. Ono što je donedavno zahtijevalo odlazak u banku, čekanje u redu i složenu papirologiju, danas se obavlja za nekoliko sekundi putem mobilnog telefona.
Istovremeno, čak i oni koji se najmanje bave finansijama sve jasnije osjećaju da njihov novac vrijedi manje nego ranije. Često se kaže da „inflacija jede evro“, ali ljudi intuitivno osjećaju da problem nije samo u rastu cijena, već u opštem slabljenju kupovne moći fiat valuta i sve većim ograničenjima u slobodnom kretanju novca. Povećane kontrole, administrativne prepreke i promjene monetarne politike dodatno podstiču osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja. U takvom okruženju ponovo raste interesovanje za zlato, koje nakon više od jednog vijeka dominacije papirnog novca izlazi iz svojevrsne istorijske sjenke i ponovo se posmatra kao stabilno utočište vrijednosti. Za mnoge građane to nije rezultat složenih ekonomskih analiza, već jednostavnog životnog iskustva – novac na računu gubi vrijednost, dok realna imovina zadržava kupovnu moć kroz vrijeme.
Za običnog građanina, digitalne finansije donose, prije svega veću brzinu, niže troškove i veću dostupnost finansijskih usluga. Plaćanja računa, transfer novca, štednja ili investiranje više nijesu privilegija velikih finansijskih centara ili imućnih pojedinaca. Digitalne platforme omogućavaju da gotovo svako, bez obzira na mjesto stanovanja ili visinu prihoda, pristupi savremenim finansijskim alatima. Finansije time postaju inkluzivnije, a ekonomske mogućnosti dostupnije širem sloju stanovništva, uključujući i one koji su ranije bili potpuno van formalnog finansijskog sistema.
Posebno značajna promjena ogleda se u tome što korisnici danas imaju daleko veću kontrolu nad sopstvenom imovinom. Aplikacije za upravljanje ličnim finansijama omogućavaju pregled potrošnje u realnom vremenu, planiranje budžeta, automatsku štednju i ulaganja prilagođena individualnim ciljevima. Novac više nije apstraktna kategorija skrivena u bankarskim sistemima, već transparentan i dinamičan instrument kojim pojedinac može aktivno upravljati. Istovremeno, digitalni tragovi omogućavaju precizniju analizu finansijskog ponašanja, što može pomoći u donošenju racionalnijih odluka, ali i otvoriti pitanja privatnosti i zaštite podataka.
Međutim, ova nova sloboda podrazumijeva i novu odgovornost – bez osnovne finansijske pismenosti, korisnici mogu donositi loše odluke, ulaziti u prekomjerno zaduživanje ili postati žrtve digitalnih prevara. Zato je finansijska edukacija postala jednako važna kao i tehnološka infrastruktura. Razumijevanje kamatnih stopa, inflacije, rizika ulaganja ili digitalne bezbjednosti više nije domen stručnjaka, već osnovna životna vještina. Društva koja ulažu u finansijsku pismenost svojih građana stvaraju stabilnije ekonomije i otpornija domaćinstva na krize.
U razvijenim ekonomijama već se nazire sljedeća faza – potpuna integracija finansijskih usluga u jedinstvene digitalne ekosisteme. U takvom sistemu, pojedinac će na jednoj platformi moći da obavlja plaćanja, investira, uzima kredit, kupuje osiguranje i upravlja dugoročnom štednjom. Ovakvi sistemi obećavaju veću efikasnost, ali i dublju personalizaciju finansijskih usluga, jer algoritmi analiziraju navike korisnika i nude rješenja prilagođena njegovim potrebama i toleranciji na rizik.
Istovremeno, digitalne platforme otvaraju potpuno nove načine sticanja i upravljanja imovinom. Tokenizacija omogućava da se čak i tradicionalna imovina – nekretnine, umjetnička djela ili udjeli u kompanijama – podijeli na male digitalne jedinice koje se mogu kupovati i prodavati putem interneta. Krediti se sve češće odobravaju onlajn, bez odlaska u banku i dugotrajne procedure, dok pojedinci mogu ostvarivati prihode kroz digitalni rad, frilensing, prodaju sadržaja ili investicije dostupne sa bilo kog mjesta na svijetu.
Ipak, uprkos svim tehnološkim inovacijama, osnovni principi ličnih finansija ostaju nepromijenjeni. Nijedna platforma, algoritam ili investicioni proizvod ne može zamijeniti disciplinu štednje i dugoročnog planiranja. Upravo klasična navika odvajanja dijela prihoda i racionalnog trošenja predstavlja temelj na kojem se grade sve druge finansijske strategije. Tehnologija može ubrzati i olakšati put do cilja, ali početni korak uvijek ostaje isti – sposobnost da se stvori višak koji se može sačuvati i pametno uložiti.
Posebnu pažnju privlače i globalne promjene u međunarodnom platnom prometu. Tradicionalni sistemi transfera novca između država često su spori, skupi i podložni političkim ograničenjima. Zbog toga se u mnogim dijelovima svijeta razvijaju alternativne digitalne infrastrukture. Zemlje BRIKS-a, a naročito Kina i Indija, intenzivno razvijaju algoritamske sisteme plaćanja zasnovane na digitalnim valutama i naprednim klirinškim mehanizmima. Ovi sistemi imaju za cilj da omoguće brze prekogranične transakcije bez potrebe za klasičnim posrednicima i bez zavisnosti od postojećih globalnih mreža plaćanja, čime se otvara mogućnost stvaranja paralelnih finansijskih tokova.
Ipak, uprkos brzom razvoju tehnologije, malo je vjerovatno da će gotovina i klasične banke nestati u skorijoj budućnosti. Mnogo je realniji scenario u kojem će tradicionalne institucije i digitalne platforme postojati paralelno, dopunjujući jedna drugu. Banke već ubrzano ulažu u digitalizaciju kako bi zadržale konkurentnost, dok regulatori pokušavaju da obezbijede stabilnost sistema i zaštitu korisnika.
Za građane, ključna poruka ovih promjena je ohrabrujuća: finansijski sistem postaje brži, transparentniji i pristupačniji nego ikada ranije. Istovremeno, odgovornost za upravljanje ličnim finansijama sve više prelazi sa institucija na pojedinca. Onaj ko razumije osnovne finansijske principe i zna kako da koristi digitalne alate, imaće znatno veće mogućnosti za očuvanje i uvećanje svoje imovine.
Pretjerane zabrane, blokade plaćanja, administrativna ograničenja i stalne kontrole mogu obeshrabriti investitore i usporiti razvoj, naročito u malim i otvorenim ekonomijama. Kapital je po svojoj prirodi pokretan i uvijek traži sredine u kojima se osjeća sigurnim, predvidivim i dobrodošlim. Ako mu se postavi previše prepreka, on će jednostavno otići negdje drugdje – a sa njim i radna mjesta, tehnologija i razvojne prilike. Savremene finansije zahtijevaju pažljiv balans između bezbjednosti i slobode, između kontrole i podsticaja, između zaštite sistema i otvorenosti prema investicijama. U tom smislu, vrijedi podsjetiti se stare rimske maksime Pecunia non olet – novac ne smrdi. On nema ideologiju ni granice; ima samo pravilo da ide tamo gdje može da radi, raste i stvara novu vrijednost.
Autor je ekonomista
Izvor: Dan
