Piše: Novica Đurić, predsjednik UKCG
Sa tugom smo primili vijest da je preminuo književnik Miodrag Mijo Raičević, čovjek tihog glasa i snažne riječi. Odlazak Mija Raičevića ostavlja prazninu u našem književnom prostoru, ali i bogato nasljeđe koje će trajati. Bio je pjesnik koji je znao da nježnost i ironiju spoji u istu rečenicu, i prozni pisac koji je hrabro zalazio u rubne, bolne i zaboravljene teme.
Njegovi stihovi nosili su tragove svakodnevice, ali i duboku, prepoznatljivu melanholiju. Kao T. H. Raič, pokazao je drugo lice svoje književne radoznalosti, nemirno i provokativno, ali uvijek autentično. Generacije čitalaca prepoznavale su u njegovim knjigama iskrenost i otpor banalnosti.
Bio je urednik koji je pažljivo slušao druge, znajući koliko je važno dati prostor mladim i drugačijim glasovima.
Njegov rad u časopisima i izdavaštvu ostavio je trajan pečat na književnu kulturu regiona. Nagrade koje je dobio bile su priznanje, ali nikada cilj njegovog pisanja. Mijo je pripadao onim piscima koji ostaju skromni pred vlastitim djelom. Rođen u Titogradu, a stvaralački vezan za cijeli naš jezički i kulturni prostor, pripadao je svima nama. Njegove knjige ostaju kao tiha, ali postojana svjedočanstva jednog vremena i jednog senzibiliteta.
Pamtićemo ga po britkom umu, blagoj ironiji i ljudskoj toplini. Oproštaj od njega nije kraj, već povratak njegovim stihovima i rečenicama. Neka mu je mirno posljednje putovanje, a riječ laka i vječna.
Izvor: Srpske Novine
