Piše: Miloš Lalatović
Jedna od televizijskih serija, koja je obilježila djetinjstvo djece devedesetih, jeste “ Srećni ljudi“. Ona predstavlja niz serija, koje će se decenijama pamtiti pored “Boljeg života“ i “Porodičnog blaga“, koje su u dane vikenda okupljale porodicu i stvarale toplu atmosferu unutar nje. Serija nastala u najteže doba rata, inflacije, predstavlja odraz svojevrsne ljudske snalažljivosti koja nije zla, iako, ponekad djeluje prevarantski, a nekad to i jeste. Rađena po scenariju Siniše Pavića, uz učešće njegove žene Ljiljane Pavić, a autora Milovana Vitezovića.
U ovoj seriji, iako za bijedan honorar, glumili su mnogi bardovi jugoslovenskog glumišta, počev od Velimira Bate Živojinovića, Radmile Savićević, Tanje Bošković, Dubravke Mijatović, Desimira Stanojevića, Jugoslave Drašković, Zlate Numanagić, Janka Milivojevića, Nikole Simića, Svetislava Goncića, Danila Lazovića, Svetlane Bojković, Dragana Jovanovića, Eve Ras, Ružice Sokić, Steva Žigona, Ivana Bekjareva, Jelisavete Seke Sabljić, Ljiljane Stjepanović, Petra Kralja, Jelice Sretenović, Dušana Golumbovskog, Ivane Mihić, Aleksandra Dunića, Olivere Marković, Snežane Savić, Dušana Počeka, Bogdana Kuzmanovića, Ljiljane Dragutinović, Marka Nikolića, Predraga Milinkovića, Vlastimira Đuze Stojiljkovića i drugi.
Središte radnje se vrti oko porodice Golubović, koja se sa inflacijom devedesetih našla u ,,nebranom grožđu“. Pošto se sistem u kojem su ljudi navikli decenijama da žive praktično preko noći urušio, Vukašin, nakon što naglo biva proglašen viškom u svojoj firmi, pravi skandal na veče oproštaja upriličenom ljudima, koji odlaze u penziju, a tu uračunavaju i njega, samo što on odlazi na ulicu posle dvadeset godina staža. Dolazi kući pijan i iznerviran, u isto to vrijeme njegova žena Lola dobija premještaj u firmi u tzv.jezičko odeljenje. Nezadovoljni i on i ona, žele da saopšte loše vijesti jedno drugom. Žive privatno u stanu, gdje gazdi duguju kiriju i koji ih juri za novac. Njihov mlađi sin Nebojša ili Neca, straži na špijunki da ih gazda ne uhvati, i ako njega uspije uhvatiti, uče ga da kaže ,,da je on mali i da ništa ne zna“. Ćerka Đurđina ili Đina je mnogo starija od brata i brucoš je na Medicinskom fakultetu. Svojim zgodnim izgledom, ali i zavodljivošću nikog ne ostavlja ravnodušnim, posebno, ne muškarce, uostalom, kao i njena majka, koja je još u dobrim godinama. Đini se ,,nakačio“ momak Lune, porijeklom iz Crne Gore, nakon jednog ili dva izlaska, što je on kao patrijarhalni Crnogorac shvatio preozbiljno, dok je to za Đinu samo prolazno upoznavanje, nakon čega ide dalje. Ipak, Lune je ne ostavlja na miru. Prati svaki njen korak, a ona je potajno zaljubljena u svoga mladog, ali strogog profesora anatomije Popca. Izgleda i on u nju, što će se posle i dokazati, nakon svih međusobnih peripetija. Porodica je prinuđena da se iz centra grada preseli na periferiju kod Vukašinovog oca i majke, koji imaju nepodnošljivog komšiju Ostojića, sa kojim su u sudskom sporu oko kuće, koju su u zlatno doba komunizma zajedno gradili, ali kao i obično u takvim situacijama dođe do nesporazuma. Aranđel i Ristana ili Riska, koji su i sami došli u Beograd iz unutrašnjosti Srbije, zadržali su taj opštenarodni mentalitet, koji često djeluje prosto i nekulturno, ali dobroćudno. U početku, nijesu oduševljeni dolaskom sina, snaje i unučadi u svoj dom, u ionako napetoj situaciji sa komšijom, koji im broji svaki zalogaj i prati svaki korak, dobacujući sa prozora, ali i zbog opšte nemaštine u državi. Vremenom prihvataju realnost i počinje ,,pravi život“ serije. Riska je vječito nezadovoljna na snahu, koja joj ne pomaže dovoljno oko poslova u kući, samo se sređuje i ide na posao i poslovna putovanja. Ljudi sa Lolinog posla su posebna priča. Svi nadređeni i šefovi iz vrha firme se zaljubljuju u nju. Ima privilegovan položaj, što stvara zavist kod njenih koleginica iz kancelarije, a kojih ima nekoliko sa jednim šefićem, starijim gospodinom, koga zovu u šali ,,Sultan“, pri tome se ovaj boji svakog šuma, tipični birokratski moljac.
Neca ima svoje probleme sa školom, na putu do škole sa delikventnom djecom braćom Mitrović, nerazumijevanjem od strane učiteljice, koja je vrlo hladna i neprijatna prema njemu, forsirajući njegovu najbolju drugaricu Vesnu, najbolju učenicu u odeljenju, koja je istovremeno ćerka profesora Popca, unuka glavne sestre Antonije, a nakon što Đina napusti fakultet i zapošljava se kao medicinska sestra u bolnici, njena stroga i uvijek hladna, kritički nastrojena šefica. Antonija otkriva Đininu simpatiju prema svome zetu, a tad postaje još gora prema njoj, ali vrlo je neprijatna i prema svim ostalim pacijentima i svakom ko je na neki način zavistan od nje.
Serija se vrti do kraja oko raznih zgoda i nezgoda različitih profila ljudi u njoj, ali srce serije ostaje porodica Golubović, koja se na kraju miri i sa svojim prvim susjedom, koji i živi u jednom dijelu zajedničke kuće, kada ovome dolazi iz Australije njegov sin Prcko. Izgleda, da je čitav dugogodišnji problem sa komšijom Ostojićem bio taj što je čovjek bio usamljen, a Aranđel i Riska, kao prosti ljudi nijesu imali razumijevanje za to, nego su se i međusobno usled svojih problema svađali i preganjali, a tek za usamljenog komšiju nije bilo mjesta. Možda je i ovdje pokazano da mnoge nesuglasice na balkanskim prostorima nastaju usled nekulture i nedostatka hrišćanskog vaspitanja da se ljudima izađe u susret, iako se radi u suštini o dobrim ljudima.
Nažalost, mnogi glumci iz serije više nijesu živi, ali njihov rad na mnogim televizijskim serijama i filmovima, kao i u pozorištu, ostavio je duboki trag u srcima ljudi, njihove komične epizode se još uvijek prepričavaju, predstavljajući simbol nekog drugog, po mnogima ljepšeg vremena.
