Ponedeljak, 30 mar 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
GledištaPreporuka urednika

Vuk Bačanović: Hrvatska – studija iz nekromizije

Žurnal
Published: 30. oktobar, 2025.
1
Share
Spomenik kod Jasenovca, (Foto: Vikipedija)
SHARE

Piše: Vuk Bačanović

U Hrvatskom saboru je održan skup šarlatana i opskuranata bez i jedne naučne reference za čiji zanat treba skovati poseban termin, a čini mi se da bi najadekvatniji bio: nekromizija. Jer nazvati Igora Vukića, Nikolu Banića, Peru Šolu i organizatore njihovog skupa – državne organe Republike Hrvatske – o Jasenovcu kao „radnom logoru“ nekrofilima bi bila uvreda, najprije mrtvima čijim se užasnim sudbinama bave, a tako i samim protagonistima, budući da da bi bilo grehota pojmom „filija“ uvrijediti njihovu patološku mržnju prema jasenovačkim mučenicima.

„Suverenisti“ i „Domino“, što zvuči kao kombinacija ozbiljnog psihičkog oboljenja i društvene igre još jednom su ponovili gomilu neprobavljivih gluposti koje su svi stručni istoričari, a u posljednje vrijeme naročito Milan Radanović, odavno s lakoćom osporili. Jasenovac, kažu, nije bio logor smrti i istrjebljenja Srba, Jevreja i Roma već „radni logor“. U njemu su, utvrdili su poznati znanstvenici, „majstorske radionice“ bile na takvom glasu da su se đaci iz svih krajeva NDH „dobrovoljno javljali na praksu“ u njih. Zamislite tu idilu! Dok su jedni radili u mesari za ljudsko meso – koju je u svojoj pobožnoj himni „Jasenovac i gradiška stara“ opjevao poznati domoljubni pjevač Tomson – drugi su, izgleda, popravljali noževe i učestvovali u „stručnom usavršavanju iz primjenjene bestijalnosti“.

Vukić, inače Srbin na iznajmljivanje, lice bez srama i čovjek koji se sa savješću nije susreo ni u prolazu, izjavljuje: „Jasenovac nije bio lječilište, ali nije bio ni mučilište.“

Sponzori ove skaredne manifestacije iz Hrvatskog sabora čak nisu u stanju da proizvedu, ili barem plate smislenu relativizaciju. Jasenovac nesumnjivo jeste bio lječilište – ali od nepoželjnih. Mjesto gdje su ljekari bez diploma, ali s kamama i maljevima u šakama liječili državu od „virusa Srba, Jevreja i Roma“, a zatim i hrvatskih i bosansko-muslimanskih izdajnika koji nisu pokazivali dovoljno entuzijazma za ustaške metode liječenja. Onih neshvaćenih medicinskih trudbenika koji su, pacijente oslobađali od bola, muke i na kraju od života. Imaju Vukićevi sponzori pravo. Nije to bilo mučenje, već poseban terapijski postupak.

Jasenovac je bio neka vrsta nacionalnog sanatorijuma, samo sa maljevima umjesto slušalica i s toljagama umjesto termometara. Ulaz je bio potpuno besplatan, a izlaz se nije predviđao. Ljudi tu nisu umirali, kako su tvrdili zlonamjerni komunisti i velikosrbi, nego su jednostavno prestajali biti zdravstveni problem.

U Jasenovcu se nisu vršili zločini. Radilo se samo o prekomjernim dozama hrvatskog rodoljublja. Nije bilo ni žrtava. Bili su to pacijenti čiji je organizam bio preslab da toliku dozu prihvati. Jasenovac je ustvari bio – veliki rehabilitacioni centar države i društva koji su bolovali od svega osim od empatije.

Vuk Bačanović: Nezavisno novinarstvo, najstariji zanat u Crnoj Gori

I tako, u nekoj paralelnoj, pardon Hrvatskoj sadašnjice — onoj iz neuspjelog svijeta gdje su nacisti pobijedili — u Saboru se upravo otvara „katedra za nacionalno sjećanje“. Na katedri predaju ljudi koji su istoriju preveli u žanr ispodprosječne fantastike, a lekcije počinju rečenicom: „Jasenovac je bio radni logor.“ Studenti oduševljeno zapisuju, profesori Vukić, Banić i Šola zadovoljno klimaju glavama, a država mirno štampa novo izdanje udžbenika u kojima se zločini tretiraju kao neshvaćeni proces liječenja.

Dok u Saboru revizionisti drže predavanja o „majstorskim radionicama“ Jasenovca, na stadionima pjeva Tompson — državni minstrel kolektivne amnezije sa horom od pola miliona koji u jedan glas kliču „Za dom“, kao da je to novi slogan turističke zajednice.

(Možda ću se pokajati što sam ovo napisao, jer će tu ideju zaista sprovesti u djelo.)

Sve to uz blagoslov visokog rimokatoličkog klera koji nacističke pozdrave tretira kao izraze pučke pobožnosti, a logor smrti kao kontroverzno radno mjesto koje su dezavuisali prokleti komunisti.

Današnja Hrvatska, izgleda, ima jedinstvenu viziju pomirenja: žrtve koji su ustvari samo neadekvatno liječeni pacijenti će sve oprostiti, simpatizeri dželata će pjevati, a država će sve svečano finansirati iz budžeta za kulturu.

Na kraju, ostaje samo da Sabor Tompsona proglasi službenim tumačem istorijske istine, a Vukića glavnim arhivarom u ministarstvu istine. Jer u zemlji gdje pola miliona ljudi pjeva ustaške hitove, a parlament svodi na šminkera, pedikira i manikira ustaškog režima jedina stvar koja se zaista radi jeste — masovna proizvodnja zaborava, u tri smjene, bez prekida.

Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala
TAGGED:Vuk BačanovićJasenovacSaborHrvatska
Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Sveti Petar Cetinjski iz Poslanice Crnogorcima i Brđanima (1826)
Next Article Raspisan konkurs: Više od 100 stipendija za najbolje studente UCG

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Pali idol: dokumentarac o Borisu Bekeru na Berlinalu

Bivši šampion Vimbldona je skoro četrdeset godina javna ličnost. Dokumentarac „Bum! Bum! Svet protiv Borisa…

By Žurnal

3. maj 1999: Tijela nesrećnih ljudi bila su razbacana po livadama, kasetnim bombama sprečavali spasioce da pomognu ranjenima

Pogođeni autobus je bio pun putnika, među kojima je bilo mnogo žena i djece Na…

By Žurnal

„Svojevrsni izdajnici“ i Huterova „krvna zrnca“

Oskar Huter iz DPS-a i Adrijan Vuksanović iz HGI su trenutni politički hit "mutnih voda"…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

GledištaPreporuka urednika

Nebojša Popović: Crnogorci kao najamni robovi – agonija jedne državnosti

By Žurnal
GledištaDrugi pišu

Vladika Grigorije: Bolno je gledati hapšenja mladih, pozivam na prekid nasilja

By Žurnal
Gledišta

Miodrag Lekić: Međunarodno pitanje teritorije Prevlake je kompleksno

By Žurnal
Gledišta

Zoran Đinđić: Od Jalte do Malte (tekst povodom pada Berlinskog zida, novembra 1989)

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?