Piše: Dr Vladan S. Bojić, advokat
“Ni za šta se ja ne zalažem, ništa ne predlažem, ja samo izlažem” (“Je ne suppose rien, je ne propose rien, expose”- Ogist Kont) — ja u stvari sada — Optužujem („J-accuse, Emil Zola)
Pravni princip je opšti vodeći normativni stav fundamentalnih vrijednosti i ideje u pravu koji služi kao stožer u tumačenju, primjeni i razvoju pravnih normi.
Za odluke svakog kolegijalnog tijela po osnovama pravnih mjerila mora da važe podjednaki principi u slučaju protivpravnog glasanja ili—ne važi ni za jedno.
Promemoria, naime posle četiri neuspjela kruga izbora predsjednika US 27.1.2020. na kolektivnoj sjednici Ustavnog suda Crne Gore je—većinom glasova “glasanjem sudija” imenovana sudija Desanka Lopičić za „predsjedavajućeg sudiju Ustavnog suda” (i to sa ovlašćenjima da rukovodi Ustavnim sudom do izbora predsjednika). Crnogorskoj javnosti je to bilo i očigledno i šokantno i vulgarno protivpravno.
Onda je novembra – decembra 2020. — sam taj isti Ustavni sud Crne Gore ukinuo odnosno, poništio tu svoju sopstvenu januarsku odluku i to isto „glasanjem“ i to ništa manje, nego čak kao “neustavnu” i nezakonitu, jer fiktivizovana funkcija „predsjedavajućeg sudije US“— ne postoji ni u Ustavu ni u Zakonu o Ustavnom sudu. Krivotvorena je funkcija glavnog čelnika, tj. predsjednika US i — nikome ništa.
Bojić o tužbi Mujovića protiv Nikolića i DPS-a: Strateški cilj odškrinuti vrata tužilaštvu
Za sve to vrijeme Desanka Lopičić je nesporno imala (kako sudija Osnovnog suda Dragana Lubarda kaže za Borisa Raonića “privilegije” i to u vidu same te funkcije generalnog direktora RTCG kao i protivpravnu korist u vidu zarade za obavljen rad) jednako kao sudija Desanka Lopičić na funkciji predsjednika Ustavnog suda Crne Gore (odnosno na izmišljenoj funkciji “predsjedavajućeg sudije Ustavnog suda”) budući da je ta funkcija značila isto, tačno koliko —predsjednik Ustavnog suda.
Praktično kao i pravno, januarska Odluka Ustavnog suda je stavljena izvan pravne snage kao protivpravna (protivna i Ustavu Crne Gore, i zakonu) ali bez ikakvih pravnih posledica, ni bilo čije odgovornosti: ni za sud, ni za kolektivno tijelo odnosno konkretne sudije koje su javno ili tajno “glasale” jasno protivustavno i protivzakonito i protipravno omogućile sudiji Lopičić za potpuno izmišljenu funkciju prestižnost i zaradu predsednika Ustavnog suda skoro godinu—i visoku materijalnu korist i privilegiju—ranga Predsjednika Ustavnog suda Crne Gore.
Dakle, postoji “dva pravna principa” – jedan pravni princip važi za Ustavni sud CG, a drugi pravni princip za Savjet RTCG. Funkcija pravnog principa je jasna: „Princip je najveći neprijatelj zloupotreba prava, jer otkriva kada se pravom vara, otkriva nepravdu, jer selektivna pravda je ništa drugo nego — najgora nešravda.“
Jer za ovakav nezapamćen slučaj nije nijedan državni tužilac podigao optužni akt, nije izveo sudije Ustavnog suda (glasače) pred nekog sudiju Lubardu da bi onda sudije Ustavnog suda proglasio krivim i javno difamirao iako je svaki izvršio “po jedno krivično djelo” zloupotrebe službenog položaja iz člana 416/1 KZ CG.
To su sudije učinile rezantnim i to protivustavnim, protivzakonitim javnim ili tajnim “glasanjem” za sudiju da bude i to u rangu i sa zaradom na visokoj funkciji Predsjednika Ustavnog suda i pritom, ne samo protivustavno i protivzakonito, i ne tek to, nego je svaki sudija po jednim glasanjem glasao za izmišljenu funkciju – predsjedavajućeg sudije Ustavnog suda. Epilog? Istini za volju, članovi Savjeta Javnog servisa RTCG nisu izmišljali nekakvu surogat iliti supstitut funkciju da bi obmanuli javnost Crne Gore. Izvjesno im je dodato kao otežavajuća okolnost.
