Propali šef bivšeg režima je imao kvalitetne PR majstore koji su ga naučili kako da izražajno maše glavom i grana rukama.
Imao je i odlične specijaliste koji su ga naučili kako da plasira šuplju demagogiju, lišenu logike i smisla, sve uz dotičnu mimiku lica, micanje ušima i obrvama, kruženje dlanovima koji se potom gibaju lijevo i desno.
Sam je naučio kako da kupuje podlize koji su mu bitni, a koji su grupisani u SDP, SD, BS i albanske stranke, ili su „istaknuti medioštakori“- dajući im obilato državni novac, stanove, penzije, radna mjesta za rodbinu, titule, nagrade- kapom i šakom.
Uspio je da efektivno stopi državni aparat sa podzemljem i dobije vrhove supermoći.
Instinktom se održavao lagano prelazeći iz jednog u sledeći radikalizam, gdje je konstanta samo bila- rđava i ostrašćena retorika koju „pas s maslom ne bi pojeo“!
U oholosti i svemoći je udario na Pravoslavnu crkvu, poslednju nepopljačkanu stopu Crne Gore i dobio stravični nokaut od blaženopočivšeg Mitropolita gdje mu se lična imperija sasula u komade, a sada lagano truli.
Nokaut, od kojeg cviljenje dotičnog ne prestaje.
To je metafizika, da „pukneš drobom o ledinu“ kad misliš da si svemoguć.
E to je lijepo vidjeti i za nauk svima koji čelom žele „dostići nebesa“ na nesojski način, zadojeni merkantilnošću, nenajedenošću i teškom poganštinom.
Vojin Grubač
Izvor: Fejsbuk
