Nije lako sa ”krvnikom” otplesati ovako meko i ljubavno kao što čini nekoliko izbornih nedjelja Mandić. Za to treba veliki dar, ali ne glumački, jer mu je gluma u spotovima i nastupima naivna i groteskna bez presedana. Mandić pokazuje ”dar” apsolutnog odsustva savjesti. Po srijedi je beskarakterni talenat. Kad neko može sve, taj ima dijagnozu koju je odavno dao Fjodor Mihailovič.
Mandićeve gubitničke ambicije su očigledne, ali to nije novost za one koji prate politička zbivanja poslednjih par decenija. On bi da izgubi u drugom krugu, tamo gdje niko drugi ne bi izgubio. I to je za njega poseban rezultat. Izgubiti tamo gdje niko drugi ne bi! Vidjeli smo koliko insistira na tom mjestu ”glavnog protivnika”, a u čaršiji bi rekli – omiljenog Đukanovićevog gubitnika. I ne zaboravite, Mandić ne može oprostiti blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju, a bogami ni Zdravku Krivoakpiću što su oni, kroz onaj zagrljaj, simbolički označili pobjedu nad Đukanovićem. Ta ga slika proganja na više nivoa.
Odlučili su se na zajednički ples u ovoj kamponji, jer time dobijaju najviše jedan od drugog. Đukanoviću treba predsjednički imunitet, a Mandiću mjesto njegovog glavnog konkurenta. Mi moramo da budemo dovvoljno zreli, ali i disciplinovani da ovaj prevarantski ples ogolimo do kraja. Da ih svakako ostavimo u zagrljaju, ali u tišini njihove izabrane intime, naravno bez muzike i vatrometa u nedjelju veče. Sve mimo toga ima cijenu u godinama beznađa, istog onog, kroz koje smo prolazili.
Izvor: Peđa Dragić (administrator FB grupe Dogodine na Lovćenu/Fejsbuk
