Biografija
bio je srpski pisac, prevodilac, diplomata i novinar jevrejskog porijekla. Rođen je u 01. marta 1891. godine u Šapcu, a umro je 01. avgusta 1955. godine u Niškoj Banji.
Učestvovao je u balkanskim i Prvom svjetskom ratu kao dobrovoljac. Sa vojskom je preko Albanije stigao na ostrvo Krf, gdje je radio kao službenik Državnog presbiroa. Informativno-diplomatske poslove obavljao je u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Petrogradu. Nakon rata, najprije je bio zaposlen je u Ministarstvu prosvjete, a potom se posvetio novinarskoj karijeri. Zajedno sa Rastkom Petrovićem, Milošem Crnjanskim, Markom Ristićem i mnogim drugim, pripadao je talasu modernističkih srpskih pisaca. Vinaver je bio utemeljivač ekspresionističkog pokreta. Skoro čitav Drugi svjetski rat proveo je u koncentracionom logoru u Njemačkoj. Posljednjih deset godina svog života posvetio se profesionalnoj književnoj karijeri. Prevodio je djela sa engleskog, francuskog, poljskog, češkog, ruskog i njemačkog jezika na srpski jezik.
U jednom od svojih djela, “Goč gori (putopisi, reportaže i eseji)” iz 1927. godine, daje zanimljiv opis manastira Ostrog.
Manastir Ostrog je najosetljivija tačka Crne Gore
Najdramatičniji je manastir Gornji Ostrog gdje počivaju mošti Svetoga Vasilija Blaženog, ponos i gordost crnogorskog misticizma. Jer ovde je i misticizam gord. Oni se gorde svojom pobožnošću, mesto da su smireni njome-gorde se kao džeferdarom Mandušića Vuka. Za pobožnost potrebna im je bila ogromna strma stena, koja se uzdiže sa vrha jednog grebena, kao ravni zid, i uz koju se priljubio beli manastir svečev. Ima nešto ponosito u ovom manastiru. To nije gnezdo orlovo za odmor, to je gnezdo za polet, za carstveno obuzimanje prostora-okom, drumova-zasedom. Taj manastir sprečio je pokrete Turaka, nanosio im poraze i katastrofe.
Znam i druge svetinje na vrhuncima. U njima je neko oslobođenje od svega svetskog, neko nebesno razvedravanje. Ovde se, još više, oseća zemlja, sa svim njenim naborima i klancima, prosecima kud koračaju vojske, dolinama kud prolamaju sebi puta plahi i stešnjeni potoci. Ovaj je manastir jedan osetljivi i grčeviti čvor ovoga naboranoga, usplahirenoga gorskog predela; on je najmoćniji živac u životu ovih planina i šuma, izvora i ponora.
Tu, dramski, spremljena je Bogu zaseda, tu mole boga, tu hodočaste, tu se godišnje iz svih krajeva Crne Gore, Hercegovine, Bosne i Dalmacije, skupe desetine hiljada hadžija, da celivaju mošti svečeve. U šumi, dole, čekaju po nekoliko dana da dođu na red. Ne razaznaju se u gori, od drveta, samo dolaze do manastira njihovi smešani krici i otegnut žagor. Manastir je nekako povrh tih nevidljivih zvukova, koji se lome kroz granje do dopru do njega mutni i pokorni…
Manastir Ostrog je najosetljivija tačka Crne Gore, slavan sa svojih bojeva i čudesa…Sa basnoslovnim instiktom podigli su ga Crnogorci u dramski najosetljivijem nervu svog brdskog zavičaja. Ko je bio u Ostrogu, shvatio je odjednom Crnu Goru.
A kad se pokuša to saznanje staviti u reči, onda se svaka reč zadihano otkida, silovito otrže: ona bi da se ispne u galopu ka orlovskome gnezdu koje se skamenilo iznad vrtloga ljudskog-kao bela ponosita čelenka, koja kiti celu mrku i plahu Crnu Goru, što se strmogljavuje na sve strane bezdanim urvinama i sumornim šiljcima. Tako, zakićena kalpaka, kao starinski kosovski vitez-Crna Gora izlazi pred Boga i pred ljude, prkosi, gordi se, ratuje kroz istoriju i igra sa sudbinom.
Izvor: Filter
