Piše: Bernhard Hortsman
Prevod: Žurnal
Emanuel Tod, francuski antropolog, još 1976. godine predvidio je raspad Sovjetskog Saveza. U knjizi Poslije carstva, prvi put objavljenoj na francuskom 2001. godine, nagovijestio je i (relativni) pad Sjedinjenih Američkih Država.
U svojoj posljednjoj (i, kako kaže, završnoj) knjizi Poraz Zapada (La Défaite de l’Occident), izražava žaljenje zbog nesposobnosti Zapada da razlikuje činjenice od želja, što se, po njemu, najbolje ogleda u ponašanju tokom rata u Ukrajini. Nihilizam, nedostatak vrijednosti i nespremnost da se prihvati stvarnost, zarazili su zapadnu misao:
„Ideologija transrodnosti je, po mom mišljenju, jedna od zastavica tog nihilizma koji danas određuje Zapad — poriv da se ne unište samo stvari i ljudi, već i sama stvarnost.“
Tod je nedavno otvorio podstranicu na platformi Substack, gdje objavljuje svoje govore i izlaganja. Dva od tih nastupa — jedan nedavno održan u Rusiji (na francuskom), i drugi u Mađarskoj (na engleskom) — u velikoj mjeri prenose slične poruke.
Raspad Sovjetskog Saveza doveo je do dubokih psiholoških i društvenih potresa u Rusiji. Poraz Zapada, odnosno „liberalne demokratije“, prouzrokuje slične posljedice u zapadnim društvima.
Iako je Tod predvidio pad Sovjetskog Saveza, nije bio u stanju da uoči kakve će taj slom posljedice imati po samu Rusiju:
„Ali raspad Rusije tokom devedesetih je nešto što nikad ne bih mogao predvidjeti. Osnovni razlog zašto nisam mogao da shvatim, niti da predosjetim raspad same Rusije, jeste to što nisam razumio da komunizam u Rusiji nije bio samo način organizovanja ekonomske djelatnosti, već i neka vrsta religije. Upravo je vjerovanje održavalo taj sistem, a raspad tog vjerovanja značio je, naravno, nešto bar podjednako razorno kao i urušavanje ekonomskog sistema.“
Rusiji je bilo potrebno tri decenije da prevaziđe psihološki slom izazvan razaranjem njenog političkog i ekonomskog sistema.
Tod sada naslućuje da se sličan proces odvija i na Zapadu:
„Sve ovo ima veze sa onim što se danas dešava. U svom predavanju ću govoriti o dvije stvari. Prvo, o porazu Zapada – pod čim mislim na nešto vrlo tehničko i konkretno, što nije previše komplikovano i nije me iznenadilo. Predvidio sam to, i u izvjesnom smislu već se odigrava u Ukrajini. Ali sad smo ušli u narednu fazu – fazu raspada Zapada, i moram priznati da, kao i u vrijeme raspada komunizma, sovjetskog sistema, nisam u stanju u potpunosti da shvatim šta se zapravo dešava. Osnovni stav koji moramo sada imati, rekao bih, jeste stav poniznosti. Sve što se dešava, posebno od izbora Donalda Trampa, duboko me iznenađuje.“
„Iznenadila me je žestina s kojom se Tramp okrenuo protiv svojih ukrajinskih i evropskih saveznika – ili bolje rečeno, vazala. Volja Evrope da nastavi ili ponovo rasplamsa rat – iako je upravo Evropa, bez sumnje, dio svijeta koji bi najviše dobio od mirovnog sporazuma – takođe me duboko začudila. Moramo poći od tih iznenađenja ako želimo da promišljeno sagledamo šta se zaista dešava.“
„O tim iznenađenjima, od kojih me neka ozbiljno brinu, govoriću u nekom od narednih tekstova.“
Poraz Sovjetskog Saveza (i Rusije) došao je nakon što je izgubljen ekonomski rat sa Zapadom. Uz to, Sovjeti su izgubili i rat u Avganistanu. Sovjetski sistem pokazao se kao neuspješan.
Zapad, ili kako to tvrdi Miršajmer (v. video), „liberalna hegemonija“, doživio je poraz u Avganistanu. Pokušaji „oslobađanja“ Libije i Sirije završili su neuspjehom do te mjere da je zapadni „rat protiv terora“, pokrenut protiv al-Kaide, doveo do toga da jedan istaknuti pripadnik te iste al-Kaide postane novi predsjednik Sirije. Ekonomski pad Zapada najbolje se ogleda u usponu Kine. Moralni samorazlaz Zapada sa sopstvenim „vrijednostima“ vidljiv je svakodnevno – u Gazi.
„Liberalna demokratija“, idejni sistem koji je decenijama predstavljao svjetlost vodilju Zapada, doživljava neuspjeh.
Kao što je komunizam u Rusiji bio više od ekonomskog sistema – bio je i neka vrsta religije – tako je i „liberalna demokratija“ imala svoju kvazireligijsku dimenziju. Sada smo svjedoci kraha tog sistema vjerovanja.
Gomilanje poraza koje je zadesilo sistem „liberalne demokratije“ dovelo je do psihološkog sloma, unutrašnjeg raspada Zapada. To sada rađa iracionalne postupke i bjekstvo u svijet poželjnih iluzija.
Ili, kako to sumira i upozorava Alaster Kruk:
„Psihološki slom koji proizilazi iz poraza možda objašnjava (ali ne i opravdava) tu ‘čudnu’ nesposobnost Zapada da razumije svjetska zbivanja: gotovo patološko odvajanje od stvarnosti koje ispoljava i u riječima i u djelima. Ta sljepoća – recimo, prema ruskom istorijskom iskustvu ili dugoj povijesti šiitskog otpora u Iranu. Pa ipak, iako se politička situacija sve više urušava… nema naznaka da Zapad počinje realnije da sagledava stvarnost – i vrlo je moguće da će nastaviti da živi u svojoj alternativnoj slici svijeta – sve dok ga iz nje ne izbace silom.“
Bernhard Hortsman je veteran Vijetnamskog rata i bloger. Često piše pod nadimkom Moon of Alabama.
