Šukovića smo odavno detektovali kao glavnog kuvara agresivne ideologije neo-dukljanizma i novo-komitizma. Mazohističkim užitkom on i dalje kvasi priganice od kojih sve manje ljudi okuša, ili ako hoćete još slikovitije: ubacuje u najveću brzinu mehanizam koji poodavno nama ni goriva ni glavnih komandi. Više je srećan što ga prepoznaju kao vrhovnog žreca DPS-ovske religije, nego što je nesrećan zbog očigledne propasti svoga šašavog nauma.
Sad mu je, kao budali šamar, došao rat u Ukrajini. Svu onu agresivnu, rušiteljsku i ranohuškačku kampanju koju godinama unazad prema Srbima u Crnoj Gori sprovodi sa svojih „antena” i ”analitika” sada pokušava da pokaže anti-ratnim zastorom protiv veliko-ruskog imperijalizma. Od svojih g…. (evo da dodam prvo slovo imenici koju Šuković štedro koristi u svojoj kolumni) neobuzdane mržnje svega što nosi pridjev srpskog, trudi se da nam ovih dana servira pitu, iako je toliko pismen da zna da se od takvih stvari pita ne pravi.
Juče se oglasio iz svoje medijske jazbine konstatacijom da je višepartizam u Crnoj Gori samo biranje između „manjeg zla” uz elegični uzdah da to tako biva od kada više nema Socijalističkog saveza radnog naroda. Ah, taj divni jednopartizam! Kakav bi komesar mogao biti g. Darko, da se rodio samo malo ranije?
On brine nad „evropskim kolosjekom” buduće Dritanove vlade predviđajući da će u njoj „manjine” (misli na poslanike nacionalističkih manjinskih partija u parlamentu, a ne na predstavnike manjinskih naroda u recimo URA-i i kod Demokrata) biti nešto kao ikebana! A šta su te i takve manjine bile u Đukanovićevim vladama? Mislio je da će neko previdjeti to pitanje? Ili je mislio da i mi mislimo pameću Glavnog odbora DPS-a?
Ovaj neostvareni komesar jedne jedine partije, ne propušta priliku da se šegači sa Svetim Savom, svetinjom velike većine njegovih sugrađana, pimplajući istorijskim pretpostavkama kao kakav neiživljeni fudbalski luzer loptom – ubjeđen da je Mesi. Sam na avetinjski praznom stadionu svojih neostvarenih želja.
URA mu nije dovoljno građanska jer, recimo, nije podržala predlog zakona poslanika Andrije Popovića o zabrani upotrebe fašističkih simbola? Pa bolje bi bilo da im bude zahvalan, jer da je onako formulisan zakon dobio snagu važenja prva bi njegova Anatena M morala da utihne sa njenim ”E VIVAMA” i promocijom likova i „djelova” fašističkih saradnika Krsta Popovića i Sekule Drljevića.
U svom ne-nadahnutom štivu Šuković nam otkriva da matematika sa sabiranjem sumnjivo upisanih fantom-birača iz Luksemburg-dijaspore i oduzimanjem biračkog prava građanima i državljanima Crne Gore iz dijspore u Srbiji = jeste „prozapadna većina” crnogorskih glasača na svim dosadašnjim izborima. (Izuzev posljednjih na kojima je epidemija korone lišila našu jednačinu značajnog broja… nepoznatih.)
Nijesmo ostali i bez čuvenih novo-komitskih plotuna o prevođenju crkvene imovine u Crnoj Gori na državu Srbiju – kako g. Šuković tumači popravljeni Zakon o slobodi vjeroispovjesti. U svom esejističkom povraćaju na sopstvenu pljuvačku (jer, jadni ne bili, ne zaboravimo da je on lično kreator bajkovite mantre o „prepisu naših bogomolja na državu Srbiju”) ovaj mag depESESovštine će reći da su crnogorske crkve i manastiri „zapisani u crnogorski DNK“. Pri tom se nadajući da smo zaboravili kako se više puta jasno i glasno deklarisao kao ateista. Pa kroz ta i takva autorska ”nadanja” provlači (spretno kao slon u staklenoj bašti) poređenje Podgoričke skupštine i Srebrenice. Kao… već smo odlučili na glavnom odboru DPS da je to isto, i ima li ko šta protiv? Eee… nema više Socijalističkog saveza radnoga naroda, pa da ovo verbalno orgijanje može proći bez slova otpora.
Šta će nam Otvoreni Balkan, drami Darko, konstatacijom da smo mi ispred „svih njih”. Eto, nije bio problem da se miješamo u unutrašnje stvari susjedne Srbije, priznanjem Kosova (mimo volje većine članica UN, i mimo volje same Srbije), ali – kad se radi o riziku naših ”ekonomskih” zadnjica, tu smo skroz ono, baš, dostojanstveni. Ma čojski!
U Šukovićevu „Vladu Crne Gore” ne može ući niko ko artikuliše interese srpskog naroda u Crnoj Gori i ko zastupa interese SPC! Pa eto ni slabašni SNP. One „manjine” sa početka teksta, naravno, mogu i trebaju jer su to nacionalističke… pardon građanističke političke tvorevine, koje vole Crnu Goru kao Tursku… pardon, kao svoju zemlju, a ne može jedan koliko-toliko lijevi i nacionalno meki SNP, jer je zaboga, nekada bio uz Miloševića! Zbilja se pitam koga je to Slobodan Milošević politički rodio i vinuo među zvijezde? Jokovića ili Mila Darkovog Đukanovića?
Milija Todorović
