Piše: Aleksandar Živković
Agencijske vijesti su neumoljive, Đovani Bruska, čovjek koji je u Kapačiju 1992, godine aktivirao eksploziv od koga su stradali sudija, borac protiv mafije, Đorđo Falkone sa suprugom i trojicom agenata iz obezbjeđenja, pušten je na slobodu. Živjeće van Sicilije, zaštićen u programu predviđenom za svjedoke saradnike.
Bruska – svjedok saradnik?
Ali sem Falkonea, on je počinio, kaže se, desetine ubistava za Koza Nostru?
Međutim, poslije dužeg izvrdavanja istine u zatvoru, progovorio je. Omerta je srušena. Italijanski pravosudni organi sigurno su imali dobar razlog da mu daju status svjedoka saradnika. Nijesu oni zaboravili na Falkonea.
Ipak u javnosti ima dosta ogorčenja zbog toga što se Bruska „izvukao“. Priča je to gorka i tužna, sicilijanska.
Aleksandar Živković: Kako je Vučić upoznao patrijarha Pavla?
Daje li ona neku pouku za crnogorsku situaciju? Oko trojki i ostalih kastiga. Danas se pojavljuju naslovi u podgoričkoj štampi: Svjedok progovorio, institucije ćute.
Nije lako „institucijama“ u klasičnoj, onoj besudnoj zemlji Đilasovoj. Eto, ni u tužilački jasno obrađenom predmetu ubistva Ljubiše Mrdaka, nije se došlo do sudske istine. Eto, i poslanici kojima ne nedostaje kuraži, poput Milana Kneževića, strahuju za svoju bezbjednost.
Naredni dani trebalo bi da pokažu da institucije ipak rade. I parlamentarne i pravosudne, posebno ove druge. To, uostalom, istina držeći fige u džepu, traži i DPS opozicija.
Pitanje isprepletenosti mafije i države, nije nikakav crnogorski specijalitet. To je sudbina određena, kako se nekada govorilo, međunarodnom podjelom rada. I tu sudbinu jedno društvo koje želi da napreduje mora da odbaci.
Na tome bi se, možda, mogao da gradi konsenzus u Crnoj Gori. Samo bez medijskih magli, pa, ako treba i uz svjedoke saradnike.
