Piše: Lidija Glišić
Kada je na samom prelazu 20. vijeka u novi milenijum Sergej Kara-Murza pisao o manipulaciji sviješću, to vješto rukovanje ljudima kao objektima nije nazvao nasiljem, već iskušenjem. Jer, kako je tvrdio, svakom čovjeku je data sloboda duha i volje. Nijesam sigurna da bi danas, nakon četvrt vijeka iskustva trećeg milenijuma, mogao reći isto.
U knjizi „Sajferpanks – sloboda i budućnost interneta“, Džulijan Asanž upozorava: „Kako se države sjedinjuju sa internetom i kako budućnost naše civilizacije postaje budućnost interneta, moraćemo da redefinišemo odnos sile. Ukoliko to ne uradimo, univerzalnost interneta sjediniće čovječanstvo u jednu ogromnu mrežu masovnog nadzora i masovne kontrole.” Sajferpankeri (cyfer-šifra i punk-pank) zagovaraju upotrebu kriptografije kao sredstva za zaštitu privatnosti i ostvarenje političkih i društvenih promjena.
Ovih dana veliku buru u javnosti izazvao je osnivač aplikacije za razmjenu poruka Telegram, Pavel Durov, optuživši šefa francuske obavještajne službe da je od njega tražio da blokira kanale ove aplikacije koji podržavaju opoziciju u Rumuniji, tvrdeći da je interes Pariza kontrola političkih procesa u Moldaviji, Rumuniji i Ukrajini.
Istina ili ne, ova mogućnost uticaja na izbornu volju građana je sama po sebi upozorenje, dok mi i dalje vjerujemo da pravimo sopstvene izbore. Zato bi bilo vickasto, da nije zastrašujuće, ono što je Asanž rekao: “Mobilni telefon je u stvari sprava za praćenje pomoću koje možemo i da zovemo ljude”.
Manipulacija i propaganda koju su koristili tradicionalni masovni mediji, iz perspektive uticaja današnjih savremenih tehnologija, izgledaju kao naivna dječja igra. Društvene mreže kao nastavak tradicionalnih medija, preskočile su barijeru koja ih je dijelila od gledalaca i slušalaca, pretvorivši korisnike u neposredne učesnike, a nerijetko i u same kreatore sadržaja. Algoritmi će različitim ljudima nuditi prilagođene sadržaje, ali i uspješno manipulisati njihovim emocijama u cilju ostvarenja komercijalnih, političkih ili drugih interesa.
Komercijalni interesi zavise od angažmana korisnika na mrežama. Korišćenjem algoritama koji utiču na njihove reakcije i njihove klikove od čega zavisi zarada, stvara se novi tip ekonomske moći. Naši podaci koje pri tom ostavljamo u nepreglednim lagumima interneta, postaju sirovina novog kapitalizma koji Šošana Zubof naziva nadzornim. “Gubitak privatnosti je cijena izobilja informacija i drugih digitalnih dobara koja su nam na raspolaganju kad, gdje i kako hoćemo.”
Politički interesi imaju svoje ciljeve – da oblikuju javno mnjenje. Botovi, farme trolova, plaćeni influenseri usklađuju narative, targetiraju javnost i oblikuju svijest često istovremeno na više jezika, tržišta i platformi.
U današnjem globalnom svijetu nema više lokalnih tema, a globalni uticaji traže globalne bitke. Njih biju najjači da bi postali još jači, njima su društvene mreže novo bojno polje za uticaj mekom moći.
Tu “meku” manipulaciju algoritmima koji oblikuju ponašanje korisnika bez njihove svjesne spoznaje o tome, profesorka sa Harvarda, Rebeka Lemov naziva inženjeringom emocija.
Zato algoritmi u digitalnom svijetu ne biraju istinu, jer su stručnjaci na polju manipulacija odavno utvrdili da ljude na internetu mogu da uvjere u bilo šta. Umjesto istine, algoritmi osluškuju reakcije korisnika, opipavajući im puls koji po potrebi ubrzavaju ili usporavaju.
„Ono što je nekad bilo laboratorijsko ispiranje mozga, danas je integrisano u vaš telefon”, kaže profesorka Lemov upoređujući eksperimente nad američkim vojnicima u Korejskom ratu (gdje su ispitivani načini da se oblikuje volja čovjeka), i današnje digitalne platforme koje „ispituju“ milione korisnika u stvarnom vremenu. Fejsbukov eksperiment nad blizu 700 hiljada korisnika koji o tome nijesu imali pojma, potvrda je ove grube zloupotrebe.
Na kraju, šta nam poručuju pomenuti autori ovog našeg digitalnog doba?
Šošana Zubof:
Da bi digitalna budućnost bila naš pravi dom, mi moramo da je uredimo. Mi moramo da znamo. Mi moramo da odlučimo o tome ko odlučuje. Ovo je naša borba za budućnost po mjeri čovjeka.
Rebeka Lemov:
Više nije pitanje da li se nama manipuliše, već da li još možemo da prepoznamo što mislimo sami, a što nam je servirano da mislimo? Borba za istinu postaje borba za lični integritet.
Džulijan Asanž:
Mislim da će jedini ljudi koji će biti u mogućnosti da zadrže slobodu kakvu smo imali prije recimo 20 godina – jer je država nadzora do sada dosta stvari eliminisala iako mi toga nijesmo svjesni – oni koji su visoko obrazovani kad je u pitanju unutrašnjost sistema. To će biti samo ona visokotehnološka pobunjenička elita koja je slobodna.
Izvor: RTCG
