Piše: Miloš Lalatović
Većina ljudi kad se spomene Crkva pomisli na konzervatizam. U dosta slučajeva i jeste tako. Međutim, zadnjih decenija situacija se mijenja.
Jedan od ljudi koji je približio Crkvu mladim ljudima je preobraćenik iz Amerike, Serafim Rouz. Prije toga Judžin. Duhovno čedo svetog Jovana Šangajskog. Rođen kao tipični Amerikanac, protestant, porijeklom iz više etničkih skupina. Napušta tradicionalni način američkog života, i poput mnogih iz njegove generacije bitnika, kojoj su pripadali Džek Keruak, Alen Ginsberg, Vilijam Barouz, Čarls Bukovski, Lorens Ferlingeti, Hanter Tompson, pridružuje se “slobodnom San Franciskanskom krugu“, koji je u to vrijeme pedesetih bio centar bit pokreta, a posle toga i hipija. Upoznajući razne tradicije, učenje Alana Votsa, dalekoistočnu kulturu, Ničea, nihilizam, ateizam, dolazi do očajanja. Nije mogao da podnese puritanski moral američkih protestanata, a ni ove religijske i filozofske prakse nijesu ga zadovoljile. Sve dok jednog dana nije ušao u Rusku Pravoslavnu Zagraničnu Crkvu, u sebi kao da je čuo glas“ ovo je tvoj dom“. Počinje intenzivno da proučava Pravoslavlje, postaje duhovno čedo čuvenog svetog Jovana Šangajskog i Sanfrancinskanskog. Piše knjige i članke. Izuzetno obrazovan, njegove knjige i spisi su se prenosili poput samizdata u tada već propadajućem Sovjetskom Savezu i bili veoma čitani, od duhovno izgladnjele sovjetske omladine. Osniva manastire u surovim predjelima Kalifornije, Platina, bez vode, struje, i civilizacionih dostignuća. Monasi koji su počeli da se okupljaju u manastiru, bili su takođe poput oca Serafima konvertiti, prešli su u Pravoslavlje iz drugih religijskih zajednica.
Prešli su mnogi od njih i sličan put poput nekadašnjeg Judžina. Neki od duhovnih naslednika oca Serafima, napisali su čuvenu knjigu u crkvenim krugovima “Djeca apokalipse i njihova hrišćanska pobuna“. Otac Serafim je brzo živio svoj život , ostavio mnogobrojna djela, prilagođena mlađim hrišćanskim naraštajima, upokojio se u četrdeset osmoj godini života, 1982.godine. Monasi, koji su i sami poticali iz raznih subkultura osnovali su časopis, fanzin u pank-pravoslavnom stilu “Death to the World“ ili kod nas “ Smrt Svijetu“, koji je mnoge i kod nas rokere, pankere, hevi-metalce, razne neprilagođene tražitelje smisla života, ljude sa raznim problemima i sa margine, priveo vjeri.
Kažu da je smrt oca Serafima bila kao praznik, upokojio se sa osmjehom na licu. Vjerovatno je ugledao Onoga koga je tražio čitav svoj život Gospoda Isusa Hrista.
