Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora – to žele i balkanske zemlje poput Crne Gore. Ako vlade postave podsticaje, energetska tranzicija će napredovati brže. U Njemačkoj, na primer, prelazak na zelenu energiju delimično se finansira iz doplate za EEG. I u Crnoj Gori potrošači plaćaju dio cijene energije za obnovljive izvore energije. Svako ko ulaže u sisteme koji proizvode obnovljive izvore energije. Na primjer, iz diskontovanih kredita i garantovanog otkupa električne energije od strane dobavljača energije po fiksnim cijenama, koje se pak finansiraju iz potrošačkih poreza.
Ovo su shvatili crnogorski biznismeni koji su bliski vlasti, a naslutila je i mafija. Toliko malih hidroelektrana izgrađeno je u Crnoj Gori, ali i u susjednim državama Srbiji, Kosovu, Bosni i Hercegovini. A planirano je još. Kvaka: rijeke na kojima poslovni ljudi proizvode obnovljivu energiju su uništene nakon toga.

Velika šteta za ljude i prirodu
Male hidroelektrane proizvode samo do deset megavata struje. Između ostalog, sastoje se od bazena u kojem zid akumulira vodu. Posle brane, rijeka je kilometrima zakopana u cijevima pod zemljom. Ona teče iz cijevi u turbinama, a zatim, u najboljem slučaju, u korito rijeke. Najviše, međutim, ostane curenje iznad cijevi. Međutim, ako se postavi nekoliko sistema jedan iza drugog, od rijeke ne ostaje ništa.
Irma Popović Dujmović iz Svjetskog fonda za divlje životinje Adria (WWF Adria) iz Zagreba rekla je u video pozivu sa MDR-om da je ovo prijetnja samom postojanju ljudi i ekosistema. Po njihovom mišljenju, male hidroelektrane previše intervenišu u prirodi, posebno kada se mjeri po tome koliko bi malo struje proizvele. Ni u jednoj zemlji na Balkanu udio energije proizvedene iz malih hidroelektrana ne iznosi više od tri odsto ukupne količine energije.
Pogođeni gube mnogo za tako malo struje i privatnih interesa pojedinaca: vodu za stoku i svoje njive, turistički potencijal i svoje rekreativne površine. Ne radi se samo o finansijskim gubicima, već i o lokalnom identitetu, kaže Popović Dujmović. I to u siromašnim krajevima u zemlji, gdje ljudi ionako imaju malo više od prirodnih ljepota koje ih okružuju. Prema WWF Adria, 13 malih hidroelektrana je već proizvodilo struju u Crnoj Gori 2020. godine, a 70 je bilo u fazi planiranja.
Poslovni model malih hidroelektrana
Više od deset godina u regionu je pravi talas ovakvih građevinskih projekata. Retko ko se bavi drugim izvorima obnovljive energije, jer su male hidroelektrane za neke funkcionalan poslovni model. Ovako to funkcioniše, objašnjava Popović Dujmović iz WWF Adria: Kao operater, imate koristi od jeftinih kredita za obnovljive izvore energije i od garantovane kupovine struje po cijenama znatno iznad redovne cijene struje. Sve se to subvencioniše od poreza koji svi plaćaju redovnim računom za struju: „Zamislite da neko proizvodi krompir. A u narednih 20 godina krompir će se garantovano kupovati od njega. Desetak godina čak i po cijeni koja nije ta uobičajena tržišna cijena od 2,5 evra, ali pet-šest-sedam evra. Ko se ne bi upustio u ovakav posao?“ pita Popović Dujmović. Pored toga, mito bi često pomoglo da se zaobiđu zahtjevi i procesi odobravanja i da se obezbjedi podrška policije za građevinare. Mnogo je primjera u kojima su policajci tukli građane koji su mirno stajali na putu bagerima.

Protesti protiv mini hidroelektrana su u toku
Često ljudi u pogođenim regionima tek kada stigne bager primjeti nešto o izgradnji mini hidroelektrana, kaže Popović Dujmović, članica WWF-a. Tako je bilo u ljeto 2020. godine u selu Kraljske Bare na planinskom sjeveru Crne Gore. Stanovnici su odmah bili tu i blokirali radove. Načelnik sela Milovan Labović je na početku rekao: „Ako reke budu postavljene u cijevi, ne možemo više da živimo ovdje. Od tada, mještani sela gotovo svake nedelje demonstriraju na gradilištu usred šume između naslaga moćnih crnih cijevi i drugog građevinskog materijala. Oni su detaljno pokazali šta je pošlo po zlu tokom procesa odobravanja hidroelektrane na njihovoj rijeci Čestogaz i kontaktirali nadležne.
Inicijative protiv malih hidroelektrana širom Balkana
Inicijative poput one u selu Kraljske Bare ima svuda na Balkanu. Irma Popović Dujmovi kaže da su ljudi odavno svjesni šta se dešava na drugim mjestima, posebno preko onlajn mreža, čak i preko državnih granica. Otprilike od 2017. inicijative na Balkanu bi bile bliže povezane. Tek ljetos je u Bosanskom Sarajevu osnovan regionalni savez pod motom „Odbranimo balkanske reke“ (Odbranimo r(ij)eke Balkana). Na sastanku su bile prisutne i inicijative iz Crne Gore.
Preispitivanje vlasti Crne Gore?
Očigledno su protesti u Crnoj Gori već napravili razliku. Godine 2019. tadašnja vlast, koja je bila bliska dugogodišnjem vladaru Milu Đukanoviću, počela je da ukida postojeće koncesije za izgradnju malih hidroelektrana. Nova vlada na funkciji od kraja 2020. tada je obećala da neće davati dalje dozvole i da će zaustaviti projekte koji su još u toku.
Međutim, iz straha od pritužbi investitora, Vlada i dalje nerado raskida ugovore i povlači koncesije, ocenjuje Popović Dujmović iz WWF Adria. To je greška, jer crnogorska vlast na ovaj način može da ojača povjerenje stanovništva u politiku. Definitivno vrijedi, jer ljudi nemaju mnogo povjerenja u politiku.

Razočarenje i nada
Za sada su najave nove crnogorske vlasti samo slovo u očima ljudi u selu Kraljske Bare. Na snimku na Fejsbuku se vidi kako gradonačelnik Milovan Labović govori na još jednom mitingu posle 15 mjeseci protesta. U pozadini su i dalje gomile crnih cevi u kojima bi trebalo da nestane reka Čestogaz: „Nažalost, nadležne institucije se igraju gluvonijeme“, sumira dosadašnje reakcije državnih organa gradonačelnik.
U međuvremenu, jedna stvar daje nadu aktivisti Denisu Mekiću iz inicijative „Sačuvajmo rijeke Crne Gore“ u Podgorici: prije tačno dvije godine Vlada je potpisala ugovor za planiranu hidroelektranu u blizini njegovog rodnog Bijelog Polja. Nastavićemo da protestujemo“, kaže Mekić. I upućeno vladi i vlastima: „Odlučni smo da nastavimo dok oni konačno ne urade svoj posao. To je sve.“
Ulrik Šult
Izvor: MDR
