Ratnohuškački mediji bivše DPS vlasti orkestrirano su juče, u sve diple, izduvali anti-srpsku mržnju komentarišući priredbu u danilovgradskoj Gimnaziji kao – skandaloznu! A skandalozna je, po njima, zato što su na pomenutoj priredbi djeca pjevala Kosovu, Obiliću i Nemanjićima!? Ovakav repertoar je u ovim medijima nazvan još i – promocijom anticrnogorstva!?? Pa su u istom nadahnuću intervjuisali ljude (bivše funkcionere DPS vlasti) koji su se silno čudili – šta bi ovo sa nama?

Elem, zaprepašteći nad slomom crnogorskog identiteta pojavom ovih kosovskih i nemanjićkih pjesmica u našim školama, ove kante za ideološke otpatke, nazvane tobož medijima – zveknule su urlik podjela i bratomržnje, gnušajući se ovih istorijskih tema koje izlaze iz samih temelja crnogorske istorije.
Zašto je skandalozno da crnogorski školarci pjevaju Kosovu i Obiliću kada Njegoš upravo pjeva:
”O da mi je očima viđeti, Crna Gora izgub da namiri
Tad bi mi se upravo činilo da mi svjetli kruna Lazareva
E sletio Miloš među Srbe…”
Ili
”Al su mišca i ime crnogorsko
Uskrsnuli sa kosovske grobnice
Đe Obilić nad sjenima vlada…”.
Dakle, ima li moralnog, pravnog ili logičnog razloga da crnogorski školarci ne recituju ili ne pjevaju – baš recimo ove pjesme? Ima li?
Zašto naši gimnazijalci ne bi pjevali Nemanjićima, kada Njegoš na početku svog spjeva ”Lažni car Šćepan Mali” pjeva: ”Veseli se prahu Nemanjića, Nemanjića i Grebljanovića…” ? Zašto?
Zašto bi pomen Nemanjića u našim školama bila promocija anti-crnogorstva ako kralj Nikola pjeva:
”A da nam je ona ljepša
Sloboda je resit mora
Slobode je kolijevka
Nemanjina Crna Gora”…
Potpuno je legitimno da ima građana Crne Gore kojima se ove činjenice iz istorije Crne Gore – jednostavno ne sviđaju. Estetski, ideološki ili kako već… ne vole ova dokumenta iz crnogorske istorije. To je u redu. Ima dakle, ovdje i tamo nekih…takvih. Ali, gospodo draga, kada ste se sa nama dogovorili… kad smo se to zajednički dogovorili da se odreknemo sopstvene istorije, i da je – što je još gore – proglasimo za poništenje ili omalovažavanje samih sebe?
Milija Todorović
