Creda, 11 feb 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Drugi pišuPreporuka urednika

Goran Dakić: Nezavisna država Tompson

Žurnal
Published: 2. april, 2025.
Share
Foto: Oslobođenje.ba
SHARE

Piše: Goran Dakić

Veliki Hrvati nisu oni koji se kunu u hrvatstvo, nego oni koji mrze srpstvo. Upravo zbog toga je Tompson toliko potreban Hrvatskoj; kako prije dvadeset i pet godina, kada je o njemu emitovana “Latinica”, tako i danas.

U Hrvatskoj su prije četiri godine prebrojana 3.871.833 stanovnika. Gotovo četiri miliona duša. Što mrtvih, što živih. Među njima je i 300.000 onih koji su kupili kartu za koncert Marka Perkovića Tompsona koji će biti održan 5. jula na zagrebačkom Hipodromu. Oni koji prodaju karte kažu da je svjetski rekord u prodaji ulaznica oboren. Ali nije oboren samo taj rekord. Toga će, naime, dana 281.774 Hrvata i Hrvatice biti spremno za Perkovićev dom. A njegov je dom, naravno, tamo gdje nema srpskih kuća.

Svi će, naravno, reći kako, zapravo, na koncert idu zato što vole “Anicu” i “Gene kamene”, ali teško da će se među 281.774 ponosna Hrvata i Hrvatice naći bar jedan junak koji muzičkom poglavniku neće otpozdraviti kada sa ratoborne bine drekne: “Za dom!” Svaki šesti ili svaki osmi Hrvat biće toga dana na Hipodromu i to je otprilike ono što Hrvatska danas jeste. Tompson nije njeno lice, ali jeste njeno naličje koje je daleko bolje ulašteno i očuvano. Ako je Hrvatska ime, onda joj je Perković prezime. Još tačnije: ako je Hrvatska ime, Tompson je njen nadimak.

Pavlović: U očima Tompsonovih junaka, mi smo ipak braća

Marko iz Čavoglava je mjera hrvatstva. Bar za onih tri stotine hiljada duša. Oni ne idu na njegov koncert samo zato što vole Tompsonovu muziku – lošu muziku je ionako daleko lakše voljeti nego odličnu – nego zato što time dokazuju da je njihovo biće od malog nokta na nozi do neuredno puštenih šiški hrvatsko. Kome to dokazuju: sebi ili drugima? Ponekad sebi, ponekad drugima, a najčešće pucaju u oba smjera u nadi da će pogoditi i jednu i drugu metu. Ako u sebi ne mogu da pronađu drugo i drugačije hrvatstvo, pronaći će ga u visoko podignutoj ruci i u crnoj košulji.

Ono što Perković pjeva, niti je bolje niti je gore u odnosu na ono što pjevaju slični njemu, ali u hrvatskoj demokraciji, koja se prenaglašeno ponosi bijegom iz balkanske pećine koja vonja po mnogobrojnim mržnjama i svakojakim društvenim patologijama, ne postoji nijedan pjevač, nijedna pjevačica i nijedna grupa koja bi okupila 300.000 duša. Što mrtvih, što živih. Nikome od njih – ni Oliveru, ni Arsenu, ni Džibonniju – to niti je bilo, niti jeste agenda, ali ima nešto poražavajuće u činjenici da se toliko Hrvata danas raduje ustaškoj kostimografiji.

Za one koji će 5. jula ići na Hipodrom, to nije samo koncert, kao što nikada nije bio ni za one koji su ranijih godina žurili ka Poljudu ili prema “Hrvatskim vitezovima” u Dugopolju. To je njihovo hodočašće, misa, religiozni obred na čijem se kraju iz malih pretvaraju u velike Hrvate.

Drago Pilsel: U ćeliji svetog Vasilija Ostroškog

A veliki Hrvati nisu oni koji se kunu u hrvatstvo, nego oni koji mrze srpstvo. Upravo zbog toga je Tompson toliko potreban Hrvatskoj; kako prije dvadeset i pet godina, kada je o njemu emitovana “Latinica”, tako i danas kada nema nikoga ko će pitati odakle dolaze tolika grla koja se zaklinju Perkoviću, njegovom domu i mirotvoračkom križu koji se presijava na crnoj ili maskirnoj košulji.

Hrvatska – pritom, naravno, mislim na hrvatsku politiku – ne može, ne zna i ne želi da postoji ukoliko u njoj ustaštvo nije moguće. Ukoliko, zapravo, nije moguće slabo prikrivena mržnja prema onima koji su ionako svedeni na Tuđmanovih omiljenih tri odsto. Ako ne svih 300.000 koji će biti na Hipodromu 5. jula, onda njih 281.774 misli da Tompson nikada i nije pjevao o Jasenovcu i Gradiški Staroj, baš kao što misle da je svaka brojka pobijenih u Jasenovcu preuveličana u skladu sa velikosrpskom ideologijom.

Tompson, na koncu, nije uopšte toliko bitan kao militantni narodnjak, ali je više nego bitan kao jedan od najvažnijih simptoma bolesti i zvanične i ilegalne Hrvatske. On je ogledalo u koje Hrvatska kad-tad mora pogledati. Što je manje ljudi na Tompsonovom koncertu, to je Hrvatska više ono što misli da jeste. A ono što, zapravo, jeste biće jasno čim 5. jula Perković izađe na binu, stane postojano pred mikrofon i pozdravi omladinu i one malo starije tradicionalnim hrvatskim pozdravom koji poziva na mir, ljubav i toleranciju.

Izvor: Oslobođenje.ba

TAGGED:Goran DakićMarko PerkovićMuzikaTompsonHrvatska
Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Miki protiv etnofederalizacije
Next Article Džefri Saks: Trampove carine kao put u siromaštvo

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Stvarni a ne lažni put pomirenja Crne Gore − Ukradene zemlje

Osjećati se ili deklarisati − Srbinom ili Crnogorcem, nije apriorna vrijednost, kao što nije ni…

By Žurnal

O ljubavi prema Ćopiću, poeziji, književnosti

Piše: Jelena Kontić Program trećeg dana 28. izdanja Nikšićkih književnih susreta obilježila su gostovanja Dragana Jovanovića…

By Žurnal

Sveštenik Gojko Perović: Škotski krst Svetog Andrije

Piše: Sveštenik Gojko Perović U osnovnoj školi socijalističke Jugoslavije, susretali smo se sa riječima čije…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Drugi pišu

Ane Katrine Boman: Žalost treba razumeti kao kretanje klatna

By Žurnal
Drugi pišu

Građani Crne Gore u 2024. štedjeli više nego što su pozajmili, banke ipak opreznije u kreditiranju

By Žurnal
Drugi pišu

Nagrada „Dimitrije Bogdanović“ za 2025: Objavljen uži izbor

By Žurnal
Drugi pišu

Nenad Krajcer: Nemci troše sve više na odmor, najveći hit: Albanija

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?