Ludilo, bezobzirnost i bezobraznost Aleksandra Vučića iz dana u dana prelazi svaku granicu tolerantnosti.
Njegovo ludilo kao da je zarazno, bezobzirnost nemjerljiva, a bezobraznost bestidna.
Posljednje što nam se dešava je, eto opet, napad na njegovu porodicu. Tačnije, najstarijeg sina.
Kako napad na prijestolonasljednika može da bude nešto što je posljedica izjave nekoga ko pripada naprednjačkim redovima, to je pitanje na koje neko poput njega nikada neće dati odgovor.
Takav odgovor ne podiže rejting.
Da li smo mi krivi što je ničim izazvan Kapetan Dragan rekao za neki YouTube kanal da ga je po izlasku iz zatvora u Hrvatskoj sačekao Danilo Vučić?
Nije ga Danas tukao po ušima da govori o tome kako je Danilo bio među onima koji su mu obezbijedili 30.000 dolara za novo odijelo i stan od 45 kvadrata.
Doduše, mimo budžeta.
Sam je to uradio.
E sada, što je u Srbiji moguće da posle one stvari bude kajanja, nije kriv Danas, već Vučić.
Pravo je svakog punoljetnog građanina Srbija radi i misli šta hoće.
Ja čak ne spadam u one koji napadaju Danila zbog toga što radi.
Ubijeđen sam da je ponašanje najstarijeg sina našeg predsjednika posljedica vaspitanja i uticaja upravo njega.
Aleksandar je kriv što je danas Danilo meta napada zdrave logike, a samim tim je i jedna od žrtvi njegove politike.
I moj otac da se napio od sreće kada je ubijen Zoran Đinđić, ja bih vjerovatno sakupljao potpise da se oslobodi ubica premijera.
Da sam patio za nekim nedosanjanim šipkama na sjevernoj tribine Zvezdinog stadiona i druženjem sa surovom ekipom, i moj sin bi danas sa 15 godina vjerovatno visio u kladionici i gledao utakmice u kafićima sa žestokim momcima sa živopisnim nadimcima, umjesto što se nervira što mu je za 0,8 poena izmakao prirodni smjer u gimnaziji.
Nikada nisu kriva djeca, do roditelja je.
Zato ja napadam Aleksandra, a ne Danila.
Aleksandar nije svjestan, ni kao otac, niti kao predsjednik države, da je Kapetan Dragan izjavio to što je izjavio, a ne mi, „Đilasovi i Šolakovi plaćenici“.
Kapetan Dragan je sina predsjednika Srbije nabacio na penal.
To što Aleksandar nije svjestan društvene opasnost djelovanja Kapetana Dragana, možemo da pripišemo njegovom psihičkom stanju koje je ovu zemlju uvelo u duboku crnu rupu.
Isto kao i situaciju da on i njegovi bijesni partijski lajavci koristite ovu situaciju za obračun sa neistomišljenicima.
Ludilo koje pokazuju svakodnevno teško je objašnjivo, a zavisnost od reakcija koje nemaju veze sa zdravim mozgom je bolesna.
Nikada neko poput Aleksandra neće da prizna da je on kriv, a ne Danas, ili ne znam ko drugi.
Njegov stariji sin je ideološki bliži onom drugom Aleksandru, mislim na Vulina, i Vojislavu Šešelju, nego svom ocu.
Kada je taj momak spreman da na granici čeka nekoga poput Kapetana Dragana, bez obzira da li je napravio poreski prekršaj ili ne, to jasno govori o tome ko je zatajio.
Uostalom, Šešelj je svoje kumče javno pohvalio zbog toga i rekao da bi mu on lično dao neki evro da pokloni Kapetanu Draganu. Glasaće on za tatu na izborima, nije sporno, ali nije to isto.
Svestan je toga i Aleksandar i pati zbog toga.
Zato se svojski trudi da brani sina od nečega što se ne može braniti.
Nije, Aleksandre, predsjedniče svih građana Srbije, problem u tome da li je ili nije dao lovu ili je prikupio za Kapetana Dragana.
Naš predsjednik više nije sposoban da shvati da sinu predsjednika države nije mjesto u takvom društvu.
Šta traži sa momcima iz ekipe Velje Nevolje?
Kako to da nikada da ga vidimo sa nekim iz Matematičke gimnazije, ili nekim od studenata koji muku muče da sami pobijede nemaštinu sa svojom pameću?
Taj svijet nikada nije bio predmet ni njegovog interesovanja.
Od trenutka kada je aktuelni predsjednik Srbije popisivao nesrpska prezimena po Novom Beogradu u Zemunu, krenulo je političko kalupljenje i njegovog najstarijeg sina.
Sam je kriv što su mu danas društvo Kapetan Dragan i navodni žestoki momci, a ne neki ponosni izdanci našeg društva.
U situaciji u kojoj je potrebno svakoga trena pokazati koliku veliku žrtvu podnosi naš predsjednik da bi svima nama bilo bolje, naravno da ćemo svi mi biti najgori i da će iskrivljena stvarnost biti naša realnost.
Predsjednik Srbije, ipak, mora u sebi da pronađe snage i da shvati da je u ovoj situaciji njegovog sina u orbitu izbacio Kapetan Dragan, a ne Danas, i da jedino on može da ga zaštiti iskrenim roditeljskim razgovorom. Izuzev ako nije kasno.
Nenad Kulačin
Izvor: „Danas“
