Piše: Ranko Rajković
Iz režima koji je prethodio godinama što počinjahu januarom datira mudra izreka – Ako ti je stalo da ne završiš neki posao formiraj komisiju. Nadajmo se da ovog puta neće biti tako.
U Skupštini Crne Gore nedavno je izabran Anketni odbor za istraživanje politički motivisanih ubistava. Na mjesto predsjednika postavljen je jedan od mladih lavova DPS-a. Bez obzira da li će predsjednik sabotirati rad odbora ili odbiti da na kraju potpiše izvještaj, što jeste taktika, uloga i zadatak aparatčika, ipak smatram korisnim što je za predsjednika Anketnog odbora izabran visoki funkcioner DPS-a. Na samom kraju teksta objasniću i zašto.
U interesu bilo kog društva čak i crnogorskog je da sazna ono što se uistinu dogodilo. Prosto rečeno važno je da saznamo istinu kakva god da je. Koliko god da je silna, beskompromisna i neobuzdana nema te družine koja pred crnogorskim društvom može sakriti istinu o evidentnim životima i evidentnim smrtima? I kada počinje i kada se okončava ljudski život je bogomdana i očigledna pojava. Ljudski životi se registruju u porodilištima i na grobljima odnosno na mjestima gdje počinju i gdje se završavaju. Samim tim otpada ona čuvena maksima Balkanskih kriminalaca – Nema tijela, nema dokaza o ubistvu. U našem slučaju ona bi glasila nema oružja (nestalo je), nema DNK tragova (nestručno su uzeti i izmiješani), nema zabilješki (izgubile su se), nema svjedoka (iskompromitovani su) ….
Međutim čitava Crnogorska javnost zna da su među nama živjeli ljudi koji su kritikovali i razobličavali kriminogene radnje vlasti. Zna se da su zbog toga brutalno ubijani. Životi i smrti se ne zaboravljaju tako lako.
Ranko Rajković : Zbog čega samostalna i nezavisna Crna Gora nije razvijala državnički duh (Prvi dio)
Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka njemački književnik Ginter Gras se iz Libeka u Njemačkoj preselio u Kalkutu u Indiju. Odlučio je da živi u desetomilionskom gradu gdje se ne prijavljuju i ne popisuju ni rođenja ni smrti. Životi i smrti su bile relativne kategorije. Pripadale su proizvoljnim brojevima. Tamo je budući nobelovac napisao knjigu “Isplaziti jezik”. Kalkuta je središte kulta boginje Kali. U Hinduističkoj mistici boginja Kali se kao simbol ciklusa života i smrti predstavlja sa više pari ruku (poput hobotnice) i sa isplaženim jezikom. Nekad boginja Kali uzima lik zle starice a nekad i umiljate djevojke ali uvijek sa isplaženim jezikom. Kod nas, u Crnoj Gori, partijsko politička božanstva plazila su jezik narodu i da mu se narugaju i da mu se predstave kao gospodari života i smrti.
Sjećam se kada je prvi put spomenut organizovani kriminal u Crnoj Gori vladajuća partija je javnosti isplazila jezik. Izrugivala se sa samim pojmom organizovani kriminal.
Plaženjem jezika nijesu se uspjele ignorisati činjenice. Podgorica nije bila nalik Kalkuti u kojoj je normalno da se ne registruju ni rođenja ni smrti. U Crnoj Gori se zna kada je čovjek rođen, gdje je živio i kada mu je i kako život okončan.
Nad koliko god evidencija da su tajne crnogorske službe imale nadležnosti i moći da ih ponište, preoblikuju, utru im tragove na kraju ipak dođe trenutak pred kojim su čak i specijalne službe nemoćne. Niko ne može ni osporiti ni obesmisliti činjenice o enormno raširenim ubistvima političkih protivnika starog Crnogorskog režima. Političari se ne mogu praviti ludi, slegati ramenima i reći da su brutalna ubistva spletovi nekih okolnosti proizvedenih sa strane.
Ovdje se ne radi samo o ubistvu Duška Jovanovića, Pavla Bulatovića i mnogih drugih čiji je životni put prekinut po instrukcijama pristiglim iz crnogorskih centara moći. U našoj maloj Crnoj Gori ima premnogo nerazjašnjenih ubistava. Ono što treba da nas zabrine jeste da je bivša vlast iz razloga bezbjednosti prvih ljudi države i njihovog najbližeg okruženja morala do u detalje znati ko je ubijao po Crnoj Gori. To im je bilo ne samo u opisu posla već i prvi zadatak u odbrani zaštićenih ličnosti poput predsjednika Republike Crne Gore, predsjednika Vlade Crne Gore, predsjednika Skupštine Crne Gore. Kako su inače mogli zaštititi živote crnogorskih visokih državnih funkcionera ako nijesu znali iz čijih cijevi se puca i ubija po Crnoj Gori.
Jednom prilikom predsjednik države je izjavio da u Crnoj Gori nema nerazjašnjenih ubistava. Mislim da mu je trebalo povjerovati. Za njih nije bilo nerazjašnjenih ubistava ali za nas kao društvo jeste. Ono što je narodu ostalo nepoznanica i puko nagađanje ljudima u najužem vrhu vlasti i bezbjedonosnih službi je bilo jasno kao dan. Znali su ko je koga i na koji način ubio. Logika njihove sopstvene bezbjednosti na to nas upućuje.
U Crnoj Gori su prebijani ljudi koji su kritikovali vlast ne samo po slobodoumnom duhu već i po svojim službenim obavezama. Sjetite se crnih trojki i njihovih noćnih pohoda na slobodnomisleće ljude, novinare, književnike, neposlušne državne službenike.
Duško Jovanović je bio direktor Poreske uprave Crne Gore. Od poreza zavisi budžet države. Međutim od poreza mnogo više zavise džepovi pojedinaca koji se bave u ogromnim razmjerama švercom ili da budemo blaži koji se bave sivom ekonomijom koja je svojom produktivnošću umnogome nadmašivala državnu ekonomiju. Bili smo svjedoci ne mali broj puta kada su se najviši državni funkcioneri sprdali sa neplaćenim porezima, sa podignutim kreditima, sa tranzitima raznih roba, sa pitanjima koja su im postavljanja u vezi firmi koje su osnivali po egzotičnim ostrvima.
Kroz šverc cigareta, droge, bijelog roblja, oružja preko Crne Gore su se obrnule na desetine i desetine milijarde eura. Čak su i Anglosaksonski čistunci izračunali da je budžet Engleske oštećen za milijardu eura zbog šverca cigareta koji su organizovale crnogorske vlasti. Šverc cigareta su istraživali organi gonjenja Italije, Švajcarske, Njemačke, Engleske i još nekih zemalja. Vlastodržačka Crna Gora je svemu tome isplazila jezik. Vredi spomenuti jedan častan izuzetak iza koga je stala Skupština Crne Gore kada je izglasala i potpisala izvještaj na gotovo hiljadu strana koji se do najsitnijih detalja ticao organizovanog šverca cigareta preko Crne Gore. Izvještaju našeg najvišeg zakonodavnog tijela izvršne vlasti su isplazili jezik. Potpisnike izvještaja o švercu cigareta, inače od naroda izabrane poslanike u Skupštine Crne Gore DPS vlasti su nazvale sreskim špijunima. Drsko su se narugali građanskoj Crnoj Gori poistovjećujući narodne poslanike sa Aleksom Žunićem sreskim špijunom iz Nušićevog pozorišnog komada “Sumnjivo lice”. Izvještaj o švercu cigareta je nestao sa zvaničnog sajta Skupštine Crne Gore zahvaljujući nekom sumnjivom licu. Valjda će ga neki od novoformiranih odbora vratiti na sajt Skupštine Crne Gore.
Prije neki dan sadašnji ministar policije Crne Gore doslovce izjavi da od njega traži moralnu odgovornost :
“… Čovjek čija je najveća zaostavština tokom 30 godina – 711 ubijenih i 84 nerasvetljena ubistva… Mislim na Mila Đukanovića” rekao je Šaranović.
U Crnoj Gori i okruženju ubijane su i osobe koje su se usudile da istražuju šverc cigareta. Ubijeni su čak i ljudi koji su istraživali ubistvo Duška Jovanovića. Ubijeni su i oni koji su došli do podataka o povezanostima državnog vrha s kriminalom. Ubistva su se protegla do Srbije, Hrvatske, Malte… Ubijani su i kriminalci (i oni su dio našeg društva) kojih se državni vrh poželio otarasiti jer su mu predstavljali konkurenciju u kriminalnim poslovima.
Ranko Rajković: Zbog čega samostalna i nezavisna Crna Gora nije razvijala državnički duh (Drudi dio)
Ubistva proizvedu i strah i radoznalost. U Crnoj Gori je u običnom narodu bilo 99% straha i 1% radoznalosti. Među profesionalcima je vladao drukčiji odnos jer im je radoznalost predstavljala službenu obavezu. Neke visokorangirane policajce je profesionalna radoznalost koštala glave.
Drugim profesionalcima u policiji, sudstvu, bezbjednosnim agencijama “istraživanja” su omogućila zavidnu karijeru i velika bogatstva. Oni su istraživali ubistva kako bi stavili tačku na slučaj.
Ovdje ću sa izrazitim zadovoljstvom i pijetetom citirati mog bratstvenika i prijatelja po peru Veljka Rajkovića koji je takve situacije opisao svojim divnim aforizmom – “Krug osumnjičenih se sužavao sve više dok se nije sveo na tačku koja je stavljena na slučaj”.
Smatram da građanski, demokratski i prosvećeni dio Crne Gore treba s radošću da primi vijest što je Skupština Crne Gore izabrala Anketni odbor koji će pokušati da izbriše tačku sa slučaja ubistva Duška Jovanovića i ostalih ubistava i nasilja koje je stari režim vršio nad slobodoumnim ljudima u Crnoj Gori.
Onespokujuće je da djelujućoj garnituri mladih političara DPS-a nikada nije zasmetalo plaženje jezika i stavljanje tačke na slučaj.
Ohrabrujuće je što jedan iz mlade garniture DPS-ovaca ima šansu da tu poražavajuću činjenicu promijeni. On će u ime demokratske, proevropske, građanske, multikulturalne Crne Gore u koju se njegova partija zaklinje, predsjedavati Anketnim odborom.
Neka je sa srećom i njemu i članovima odbora ukoliko budu na putu istine, pravde, zakona, morala i patriotizma.
Uz to treba javno poručiti svim članovima Anketnog odbora :
ISTINA I PRAVDA DA!
OSVETA I ODMAZDA NE!
