Književnik Gradimir Stojković, koji je preminuo u 78. godini, ostavio je veliki trag. Bio je najčitaniji je prozni dečji pisac u posljednjih 30 godina na prostorima bivše Jugoslavije.
Tokom svog života napisao je veliki broj knjiga, a neka njegova ostvarenja imala su više izdanja. Prije svega, sa „Hadukom u Beogradu“ ne napravio, može se reći, čudo, budući da je velika pomama vladala za ovim književnim remek-djelom.
„Hajduk u Beogradu“ je imao preko dvadeset izdanja, uz tiraž preko 500.000 primjeraka. Pjesme i priče Gradimira Stojkovića bile su prevođene na engleski, francuski, italijanski, njemački, ruski, slovački, bugarski, rumunski, mađarski i makedonski jezik.
Rodio se 3. marta 1947. godine u banatskom selu Mramorak kao mlađi sin u porodici učitelja. Od malena je pokazivao da je veliki književni talenat. U trećem razredu Gradimir osvaja svoju prvu nagradu za književnost, Zmajevu nagradu za pesmu.
Godine 1963. dobija nagradu za pjesmu na konkursu poezije mladih Vojvodine, koji raspisuje pančevačka biblioteka. U žiriju su te godine bili Miroslav Antić, Đorđe Vlajić i Miloš Nikolić.
Gradimir prvi put objavljuje pjesmu u listu Pančevac. Iste godine snima prvi amaterski film, a narednih godina još nekoliko, za koje dobija nagrade na festivalima širom tadašnje Jugoslavije. U filmovima je bio scenarista i snimatelj. Dobija drugu, potom i prvu nagradu za pesmu na Konkursu poezije mladih Vojvodine. Objavljuje pjesme po listovima i časopisima tadašnje Jugoslavije. Počinje da piše za list Pančevac.
Gradimir Stojković 1965. godine upisuje studije elektroenergetike na Tehničkom fakultetu beogradskog Univerziteta, koje ubrzo napušta. Iste godine sa dvije pjesme je zastupljen u zborniku Osuđeni na nežnost, objavljenom u Pančevu. Narednih godina dobija prve nagrade za pjesme na Konkursu poezije mladih Vojvodine. Snima i nekoliko autorskih amaterskih filmova. Nakon tri godine, 1968. upisuje se na Višu pedagošku školu u Beogradu, odsjek opštetehničkog obrazovanja.
Višu pedagošku školu završava 1970. i zapošljava se u beogradskoj OŠ „Đura Daničić” kao nastavnik osnova tehnike. Počinje da se bavi dječjim filmom i osniva Foto-kino klub u školi, a potom i Atelje mladih talenata. Fotografije i filmovi djece kojima je mentor osvajaju brojne nagrade u Jugoslaviji i inostranstvu. Kao nastavnik radi sve do 1995. godine. U međuvremenu, u teškim i sumornim danima 1993-94. radi za UNICEF i OKSFAM programe za djecu Hajde da se igramo po izbjegličkim centrima Srbije.
Po napuštanju posla nastavnika nakratko se zapošljava u marketingu kompanije Bel Padžet, gdje osniva i uređuje dečji časopis Deci Bel, ali već sledeće godine zapošljava se u Biblioteci grada Beograda, u opštinskoj biblioteci „Laza Kostić” na beogradskoj opštini Čukarici. Vodi tribine Branko Ćopić (književnost za decu) i Među javom i međ snom (književnost za odrasle), sve do njihovih ukidanja 2004. godine. U penziju odlazi 2010. godine. U međuvremenu radi na medijskom opismenjavanju nastavnika u nevladinoj organizaciji Medijafokus. Održava preko 2 hiljade književnih susreta sa djecom Srbije, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, Republike Srpske, BiH, Mađarske i Rumunije.
Izdavačka kuća „Vuk Karadžić” iz Beograda objavljuje 1985. godine njegov roman za mlade „Hajduk u Beogradu“, koji biva nagrađen nagradom Politikin zabavnik. U narednim godinama ovaj roman doživljava brojna izdanja, tiraž od nekoliko stotina hiljada primjeraka i biva više od petnaest godina najčitanija knjiga za mlade po bibliotekama širom zemlje.
Objavljuje brojne romane za mlade, zbirke pjesama i pripovedaka. Postaje jedan od najtiražnijih i najčitanijih pisaca za mlade. Dobija brojne književne nagrade. Godine 2017. brisan je sa spiska Udruženja književnika Srbije. Godine 2022. postaje član Srpskog književnog društva.
Izvor: Glas Srpske
