Bojim se da ni danas ne možemo da razumijemo Dučićevo poimanje otadžbine i srpstva, i onaj njegoševski kult herojstva i žrtve koji on u svojoj poeziji slavi. Samo je pjesnik koji je tako pjevao o Bogu i otadžbini mogao na samrtnom času da izgovori: „Vjerujem u Boga i u srpstvo“. Ta mu rečenica ni do danas nije oproštena, kaže dopisni član SANU Jovan Delić.
Njegova „Lirska polja Jovana Dučića“, svojevrsni muzičko-poetski događaj sačinjen od izbora Dučićevih stihova i Delićevih komentara upriličen je u Srpskoj akademiji nauka kao jedan u nizu događaja kojima se obilježava vijek i po od rođenja Jovana Dučića.
Knez pjesnika koji je kazao velike istine o trima najvećim i najfatalnijim motivima – o Bogu, o Ljubavi i o Smrti, prema riječima profesora Delića, dostizao je pesničke vrhove opjevajući još tri tematska polja: otadžbinu, pjesmu i prirodu.
U komenatrima koji prate njegov izbor iz Dučićeve poezije, on podsjeća da je za velikog hercegovačkog poetu patriotska pjesma uvek i ljubavna, jer je patriotsko osjećanje – osjećanje zaljubljenog čovjeka, vjernog narodu, otadžbini, precima i potomcima, usmjereno i prema prošlosti i prema budućnosti.
Njegošev duhovni potomak
„Njegošev duhovni potomak, Dučić je negovao kult heroja i kult žrtve, odgovornost pred istorijom i budućnošću. On stalno govori `ne boj se heroja nego kukavica, ne boj se jastreba nego kukavica` i kad su neprijatelji i kad su na našoj strani, i govori da domaće kukavice uvek prave problem. Izdaja dolazi otud, a ne od hrabrih. Hrabri će, kaže Dučić, napraviti neko čudo, prodor. S druge strane, to je ta univerzalna stradalnička hristolika dimenzija svijeta koju je Dučić osjetio čak i u času najvećeg stradanja. To su, čini mi se, situacije koje do danas ostaju nekako neuhvaćene. Bojim se da vrlo pojednostavljeno shvataju Dučića i oni koji ga vide kao četnika na nekoj prizemnoj ravni političkog ponašanja, ali valja znati da je Dučić ipak bio ambasador koji je predstavljao zemlju preko tri decenije. Ne možete očekivati od njega da u Americi bude nešto drugo nego ono što jeste. On je u tom pogledu vrlo dosljedan i uz svoj narod u stradanju“, podskeća Jovan Delić.
U njegovim „Lirskim poljima Jovana Dučića“ među izabranih dvadesetak pjesama su „Tajna“ , „Akordi“, „Seme“, „Pesma ljubavi“ i „Pesma tišine“, čuvena „Pesma ženi“, ali i „Himna pobednika“, „Ave Serbia“, „Neprijatelj“, „Molitva“, „Čovek govori Bogu“…
Na pitanje da li je riječ o pozivu na novo čitanje Dučića, akademik Delić kaže da svaki čovjek koji pravi pesnički izbor uvek ima neku svoju viziju tog pjesnika i težnju da istakne jednu njegovu dimenziju.
„Ja sam istakao refleksivnu dimenziju, više nego što je drugi ističu, jer vjerovatno nije bila previše interesantna, možda zbog toga što nije teatralna nego je zapitana i duboka. Zanimao me je taj duboki Dučić i siguran sam da su oni koji osjećaju i znaju šta je svjetska poezija mogli da čuju svjetskog pjsnika. Jer u ovom izboru nema ni jedne pjesme koja je ispod najvišeg nivoa, tih dvadesetak pjesama koje sam prezentovao po mom su uvjerenju vrh Dučića. To je Dučić koga ja osjećam, to je moj Dučić.“
Zbrisao svoju pjesničku mladost
Pored toga što je veliki pjesnik, prema Delićevim riječima logičan od početka do kraja, on je i stvaralac veoma surov prema sebi.
„To je čovjek koji je strogom selekcijom prosto zbrisao svoju pjesničku mladost, svoje početništvo. Mislim da tu vrstu strogosti nije čak imao ni Andrić. Jer, zamislite da sve što ste napisali do 1901. godine bacite u vodu. Otuda i ona izreka „prvi se Dučići u vodu bacaju“. Kad je pravio prvi izbor 1901. godine, odbacio je dve trećine do tada objavljenih pjesama, a onda je, kada je pravio sabrana djela, odbacio i ovu zbirku iz 1901. To je prosto nevjerovatna strogost.
Za pisca komentara i priređivača „Lirskih polja“, na pitanje u kojim je stihova najsnažniji „njegov Dučić“, kaže da su to oni stihovi koji pokazuju čovjeka u svoj nesreći i nemogućnosti da dosegne bogoliko. Ili, kako Dučić kaže: „Jesmo li kao u iskonske sate nalik na tvoje obličje i danas, ako li nismo, kakva tuga za nas, ako li jesmo, kakva beda za te“.
Za pisca komentara i priređivača „Lirskih polja“, na pitanje u kojim je stihova najsnažniji „njegov Dučić“, kaže da su to oni stihovi koji pokazuju čovjeka u svoj nesreći i nemogućnosti da dosegne bogoliko. Ili, kako Dučić kaže: „Jesmo li kao u iskonske sate nalik na tvoje obličje i danas, ako li nismo, kakva tuga za nas, ako li jesmo, kakva beda za te“.
Dejana Vuković
Izvor: Sputnjik
