Piše: Aleksandar Živković
Rajku Krivokapiću, Miodragu Jovanoviću i Dragutinu Lalatoviću Kurtijeve sudanije ne mogu ništa. Oni su ih već pobjedili. Ali objesnost Kurtijeve Prištine ima drugu metu – Crnu Goru i crnogorsku vladu. Voljeli bi da nam se sprdaju i postave se kao neka nadvlast nad našim građanima.
Savremena, kao nekad istorijska, Crna Gora mora odlučno da pokaže da prištinski marifetluci neće proći kod nas. Ako srbijanska vlast, nažalost, nije spremna da brani integritet svojih građana na Kosovu i Metohiji, crnogorska vlast na to mora da bude spremna.
Ne pomažu više nikakvi Mandićevi ili bilo čiji „diplomatski napori“. Vlada mora da uloži hitan demarš Prištini, obavještavajući o njemu sve međunarodne institucije, da redukuje sve odnose sa Prištinom, dok se ne daju garancije da crnogorskim građanima hodočasnicima u naše lavre ne smije faliti dlaka sa glave.
I ne treba se ni malo obazirati na „mišljenje“ albanskih stranaka u Crnoj Gori. One su imale mjesec dana da pokažu da išta misle. Možemo da imamo, bilo je perioda kada smo imali, prijateljske i bratske odnose i ubuduće. Upravo radi takvih odnosa, ne mogu se robiti Crnogorci. Albanci, čak i Ulcinjanin Kurti, to dobro znaju. Zatekli su crnogorsku vlast u dremežu, vrijeme joj je za buđenje.
