Piše: Živana Janjušević
Veče je bilo naslovljeno po Njegoševoj rečenici „Ah, divna poezija iskra tainstvena“, iz njegovog pisma upućenog L.A. Franklu 1851. godine, a koje je publika imala priliku da čuje preksinoć na srpskom i u prevodu na francuski jezik. Pismo je pročitala učenica podgoričke Gimnazije „Sveti Sava“ Lana Radović, a prevod na francuski uradila je prof. Magdalena Popović.
Pjesnikinja i kritičarka Milica Kralj, urednica Tribine „Riječ“, navela je da UKCG ove večeri obilježava „dan planete Njegoš“. A, koliko je sveprisutan u svakodnevnom životu svih nas, dodaje ona, govori i činjenica da svako zna barem neki njegov stih.
dr Sonja Tomović Šundić: Svjetlost i sloboda mjera su ljepote za Njegoša i Lubardu
– Njegova djela su zaista djela za sva vremena, tako se i on upisao u sve vrijeme i postao neprikosnoveni međaš savremene srpske književnosti i književnosti u Crnoj Gori – rekla je Kralj, podsjećajući i na koji način je UKCG i prije uvođenja državnog praznika – Njegoševog dana obilježavalo značajne datume vezane za djelo vladike Rada, podvlačeći značaj uloge počivšeg mitropolita Amfilohija u tome.
Predsjednik UKCG, književnik Novica Đurić, govorio je o Njegoševoj pjesmi „Noć skuplja vijeka“, za koju kaže da se izdvaja svojom univerzalnom snagom i dubokim filozofskim tonom. Ova pjesma, dodaje on, ulazi u intimni, gotovo metafizički prostor, govoreći o vrijednosti trenutka i vječnosti koja se u njemu sabira, kaže Đurić. Ističe da to nije samo pjesma već misaoni biser, ključ za razumijevanje Njegoševog pogleda na prolaznost i suštinu postojanja.
– „Noć skuplja vijeka“ ne osvaja samo ljepotom, već i snagom univerzalne istine koja nas poziva da u svakom trenutku sagledamo beskonačnost – kaže Đurić, dodajući da se kroz nju iskazuje i Njegošev dualizam – sukob između prolaznog i vječnog, tijela i duha, svjetlosti i tame.
– „Noć skuplja vijeka“ nije samo pjesma o prolaznosti vremena, već i oda onim trenucima kada nam vječnost postaje dokučiva – zaključio je Đurić.
Književnik i kritičar Perivoje Popović, govorio je o usudu Njegoševe kapele na Lovćenu, napominjući da je riječ o zavjetnoj crkvi posvećenoj Svetom Petru Cetinjskom. Kako je istakao, Njegoš je bio pjesnik slobode, onaj ko voli slobodu, a čija je misao nakon rušenja kapele na Lovćenu, sada zarobljena, utamničena na Jezerskom vrhu. No, dodao je, na Lovćenu još uvijek ima mjesta za poeziju, jer nije izgubio svoju veličinu
– Kad se čovjek nađe s Njegošem, uvijek je nadomak neba – istakao je Popović.
U drugom dijelu večeri članovi UKCG stihovima su odali počast Petru II Petroviću Njegošu, i to: Olga Klikovac, Milojka Jovović, Slađana M. Pupović, Jovanka Vukanović, Savka Gudović Parađina, Mirjana Popović, Zora Zečević, Sofija Simović, Srđan Leković, Nenad Skrobanović, Božo Vučić, Radomir Milić, Veselin Vujović, Miljan Nikolić, Aćim Visnjic, Vukić Garo Brajković, Milan M. Petrović, Nikola Nenezić i Milica Kralj.
Izvor: Dan
