Piše: Živana Janjušević
Predavanje dr Sonje Tomović Šundić je održano u sklopu Tribine CANU, a uvodnik je održao književnik Pavle Goranović, vanredni član CANU. Goranović je publiku upoznao s dosadašnjim radom prof. dr Tomović Šundić. Podsjetimo, u CANU je u toku Lubardina izložba čiji kustos je Petar Ćuković.
U predavanju koje je obilovalo ne samo interesantnim podacima, već estetskim i ontološkim i metafizičkim tumačenjima djela Petra II Petrovića Njegoša i Petra Lubarde, Tomović Šundić je na kraju zaključila da riječ o epohalnim umjetnicima, onima koji govore u ime epohe, a za koje se s pravom može poslužiti citatom iz „Gorskog vijenca“ – „Vječna zublja vječne pomrčine, nit` dogori, niti svjetlost gubi“. Ujedno, tokom predavanja, dr Tomović Šundić se najvećim dijelom i fokusirala na njihovo umjetničko i filozofsko tragalaštvo za svjetlošću, i to ne samo kao pojavnog fenomena, estetskog, nego metafizičkog – kosmogonijskog, onog koje je dobro samo po sebi, i koje je u sukobu sa zlom. Profesorka je zato publiku, ne bez razloga, podsjetila na Lubardinu izjavu – „Mi se uvijek borimo protiv mraka u težnji da ga osvijetlimo“.
Dr Tomović Šundić je tokom predavanja podrobno pojasnila i uticaj koji je na Lubardu imao Njegoš, ali i istorija, mit i legenda, kao i vizuelno (isti) pejzaž cetinjskog kraja, a što je očigledno u različitim fazama Lubardinog stvaralaštva. Jer, kako ističe dr Tomović Šundić, i Lubarda i Njegoš, dijele istu vizuelnu kulturu. Odnosno, njihovo isto vizuelno estetsko polazište osnov je i za sličnu estetiku i filozofiju estetike.
No, to nije jedino što ih povezuje, dodala je Tomović Šundić, navodeći da i Lubarda i Njegoš imaju isti dinamički koncept prirode, samim tim i kosmosa, a da svjetlost doživljavaju kao emanaciju energije.
– Princip koji je spojnica, poveznica ova dva autora, jest njihova estetska kultura u kojoj dominira ljepota i svjetlost. Njegoš ima jednu veoma izgrađenu fotogonijsku sliku svijeta, i kosmogonijsku i teogonijsku, kako je on to iskazao u „Luči mikrokozma“. Kao poklonik svjetlosti, Lubarda je takođe na fonu ove glorije svjetlosti koju imamo kod Njegoša. Kamen, koji je odbljesak te nebeske svjetlosti koja u slikarstvu Petra Lubarde ima dominantno mjesto, u njegovim slikama posvećenim Crnoj Gori, jeste zapravo jedno prihvatanje i shvatanje svjetlosti kao ključnog elementa slike. Kao što djela vladike Rada emaniraju jednu energiju, gotovo svjetlosnu, riječima, koju on dočarava riječima, tako i djela Lubarde emaniraju svjetlost. Svjetlost je kod Lubarde i jedan temeljni svjetonazor, no istovremeno ona je i nešto što se emanira kao energetski potencijal njegovih slika – rekla je dr Tomović Šundić.
Profesorka Sonja Tomović Šundić predstavila knjigu „Njegoš u likovnosti“
Profesorka ističe da Njegoš, naročito u „Luči“ postavlja svjetlost kao spiritualnu svjetlost, kao mjeru ljepote. Ujedno, dodaje, to je ono što Lubarda usvaja od Njegoša. „Najviši stupanj ljepote, spiritualna ljepota je svjetlost. Ona se manifestuje kao čista svjetlost. I to je cilj stvaranja i smisao Vasione, svesvjetlost“, napominje dr Tomović Šundić, ističući da je to u stvari ontologija svjetlosti, ontologija ljepote koja ima nadnaravni karakter. Tako i Lubarda kao i Njegoš razlikuje fizičku i metafizičku ljepotu.
Kako ističe dr Tomović Šundić, oba umjetnika u svojim djelima na najočitiji način iskazuju izuzetno jaku stvaralačku energiju, a samim tim iskazuju borbu Erosa i Tanatosa, a koje nema bez strasti. Često, na konkretnom, istorijskom planu, ta borba je vezana i za pitanja etike, pitanja slobode, a koja je sačuvana u „udaru iskre u kamenu“.
Izvor: Dan
