Piše: Milica Bakrač
oktobar, 2020.
Pred krsnu slavu, pred Lučindanak
usnio Đedo svoj sveti sanak:
Put vedrog Lovćena hode čeda,
radostan Njegoš poje i gleda.
Skupa sa Đedom molitve sriče.
Kamenu kamen, Kapela niče.
,,Pazite dobro na svaki metar!“
Očinski reče Sveti im Petar:
,,Moja dva krila, dva moja dara,
i mučenika, i neimara!“
Lučindan boli i slava sviće.
San Svetog oka već java biće.
Ne plači, rode. Ne tuguj, mili!
Danas smo Đeda svi zagrlili.
I on nas grli! Silno nas voli.
Ovo, u grudima, što nas boli,
i ta je boljkica darje Boga,
na vječne pute šaljemo svoga
Đeda, Pastira, kod Nemanjića,
kod Obilića i Petrovića.
O Lučindanu, naš Đedo ode
u Vječnost svetih. Ne tuguj, rode!
