Piše: Vojin Grubač
Rezultati popisa stanovništva u Crnoj Gori su objavljeni i uslovno prihvaćeni, jer je očito da je Monstat pravio neshvatljive greške „malih cifara“, na koje ćemo se temeljnije osvrnuti neki sljedeći put. U pretpopisnom periodu, DPS sa satelitima je „medijskom vriskom“ ukazivao na ponašanje beogradskih krugova koji su se svojski trudili da procenat Srba na popisu bude što veći, čak do 38 odsto, a da govornika srpskog jezika bude natpolovična većina.
Dok je prstom ukazivao na zvanični i nezvanični Beograd da vrše „popisni inženjering“, DPS se bacio na sličnu akciju: da se što veći procenat građana iz redova manjinskih naroda izjasne kao Crnogorci i govornici crnogorskog jezika. Zašto? Jer, pobogu: „u opasnosti je Crna Gora“!? Beograd nije uspio u želji da postigne željene popisne rezultate u Crnoj Gori jer je, na primjer, procenat Srba 2011. godine prema anketama Matice crnogorske bio 34 odsto, a na ovom popisu blizak tom procentu.
Popis 2011. godine je definitivno lažiran na razne načine, što jednoga dana može biti predmet posebnog istraživanja da bi se taj sporni slučaj iz prošlosti rasvijetlio. Što se tiče DPS-a, oni su uspjeli u „korigovanju popisnih rezultata“ 2023. godine, jer se oko 4 do 5 odsto građana koji pripadaju manjinskim narodima izjasnilo kao Crnogorci, a oko 8 do 10 odsto kao govornici crnogorskog jezika. I, šta su jastrebovi DPS-a time dobili? Ništa! Da li je to bio popisni inženjering? Naravno da jeste. I sve: po slobodnoj volji građana. Ukoliko Monstat objavi rezultate prema religijskoj pripadnosti građana u okviru svake nacionalne i jezičke popisne strukture, dobićemo vrlo precizne podatke po tom pitanju.
Do tada, pretpostavlja se da muslimana slovenskog porijekla u Crnoj Gori ima oko 14. odsto.
- Na popisu 2023. imamo 9.81 odsto Bošnjaka i 1.72 odsto Muslimana, dok govornika bosanskog jezika ima 6.88 odsto a bošnjačkog 0.30 odsto.
- Na popisu 2011 godine u Crnoj Gori je bilo 6.251 Roma od kojih je 5.169 govorilo romskim jezikom.
- Na popisu 2023. imamo 3.376 Roma, dok govornika romskog jezika ima samo 1361.
- Na popisu 2011.je bilo 6.021 Hrvata, od kojih je 2.791 govorilo hrvatskim jezikom.
- Na popisu 2023. ima 4.082 Hrvata, od kojih samo 1.155 govornika hrvatskog jezika.
Elem, dok se Adrijan Vuksanović iz HGI, kao narogušeni kokot borio da arbitrira u odnosima većinskog pravoslavnog naroda, broj Hrvata i govornika hrvatskog jezika u Crnoj Gori se se rapidno smanjio. To je Adrijanu njegova borba dala! A po Ustavu su, da se podsjetimo, jednako u službenoj upotrebi u Crnoj Gori i srpski i hrvatski jezik, iako govornika srpskog jezika u ima 251.042 a hrvatskog 1.155. Srpski nije službeni. Kako to?! To je moguće zato što su Ustav iz 2007. godine pisali ostrašćeni likovi, koji su vukli poteze mimo logike i zdravog smisla. Na drugoj strani, srpskim jezikom govori oko 187.000 Srba i oko 64.000 Crnogoraca koji predstavljaju dominantnu i kompaktnu jezičku većinu.
Poslije pada režima Đukanovića i poslednjih popisnih rezultata, logično je da se kao službeni jezici u Crnoj Gori proglase srpski i crnogorski jezik. Tim redoslijedom. Da li je to moguće po Ustavu iz 2007. godine? Naravno nije. Tim Ustavom je pored dvotrećinske većine poslanika u Skupštini Crne Gore, neophodna potvrda 60 odsto upisanih birača, među kojima je preko 90.000 nepostojećih. Da se razumijemo, Ustav Crne Gore 2007. godine je imao dvotrećinsku većinu u Skupštini. Da se stavio na referendum, za njega ne bi glasalo 45 odsto upisanih birača. Zašto su onda ustavotvorci donijeli klauzulu o neophodnosti da se neke njegove ključne norme mijenjaju poslije potvrde 60 odsto upisanih birača?
Zato što je takve ljudske karikature, ideološke napaljenike i ostrašćene suludnike: Crna Gora mogla samo jednom izbaciti u močvarnom dijelu svoje istorije: u vremenima kada je njome vladao Monstrum i radio što mu se prohtije. Stvorivši ustavnu nakaradnost, za koju su mislili da će ih nadživjeti.
