U nedavnom javnom oglašavanju Đukanović pokazuje zabrinutost u pogledu toga da se Crnoj Gori ne ponovi ”tragedija s kraja 20. vijeka”, misleći pritom, valjda, ratni raspad SFRJ…
Ovom zabrinutošću on pravda najnoviji verbalni radikalizam DPS-a, huškačko provociranje nasilja, poziv na ”otpor” (čitaj: diobe – jer se ”otpor” odnosi na sugrađane) i sve ono što je, prije mjesec dana, potpalilo cetinjske gume.
Naravno, on ponašanje DPS-a ne zove radikalizovanjem niti huškanjem građana jednih na druge, nego ”crnogorskim patriotizmom”.
Potom, on taj patriotizam razlikuje od nacionalizma tako što u prvom vidi odanost građana svojoj državi pod konceptom ”država državljana” ili ”državljani države”, dok nacionalizam vidi kao nešto nazadno, agresivno i nešto što pravi diobe..?
Pa, hajde da mu pomognemo. Nije nas pitao za savjet, niti je tražio našu pomoć, ali valjda je legitimno da uradimo isto što radi i on: ne čeka da mu se građani obrate za pomoć, već sam hita, poput kakvog lažnog Betmena, pronalazeći i neprijatelje i način odbrane i razloge da iste te građane gurne u nevolje. Zato, hajde da mi g. Đukanovića gurnemo malo prema istini…
Poštovani predsjedniče, Vi ste, glavom i bradom, odgovorni pred tolikim svijetom za dešavanje pomenute ”tragedije tokom 90-tih” (zbilja, zašto pričamo o ”kraju” kad se suština tragedije desila ”tokom 90-tih”) u mnogo većoj mjeri i na mnogo konkretniji način nego što su, recimo, neki tamo trećerazredni Vulin, ili drugorazredni Raković odgovorni za forsiranje nebuloza o ”srpskom svetu” od kojih nas Vi, navodno, branite…
Pa nas, budući da smo bića sa mozgom i pamćenjem, baš brine što Vi ”čuvate stražu” da se ne ponovi ono što ste sami zakuvali. Posebno nas brine što o toj tragediji pričate bez trunke lične odgovornosti, a sa intonacijom koja sva zla pripisuje svima drugima.
Sadašnji predsjednik Srbije i Vi, obojica zajedno, duvali ste – svako po svojim mogućnostima – u iste diple, tokom i krajem 90-tih. Hoću reći, vas dvojica neodoljivo ličite jedan na drugoga…
I jednome i drugome najbolje od ruke idu borbe sa ”zamišljenim protivnicima” i mobilisanje narodnih masa oko toga.
I upravo isto radite, svih ovih dana. On gomila trupe na Jarinju, a Vi svoje ”komite” na Cetinju. On se oglašava povodom ugroženosti Srbije, i ”odlučno brani” njen integritet, a Vi to isto radite ”braneći” Crnu Goru. Pritom, samo potpuno neznaveni ne vide kako vaši medijski nastupi, najviše odgovaraju jačanju Vučićeve odbrane, i – obrnuto.
Crnogorski patriotizam? Šta je to – u Vašoj interpretaciji? Ulična borba sa onima koji su Vas uredno, legitimno i legalno lišili prava vršenja izvršne vlasti prije godinu dana? Borba sa Crkvom koju svojom smatra polovina građana zemlje čiji ste predsjednik? (osim, naravno, u projektovanim anketama DPS satelita, gdje se ljudima sugerišu pitanja o pripadnosti nepostojećim crkvenim organizacijama). Gađenje i prezir prema crkvenim obredima u kojima ste i sami ”krajem 90-tih” intenzivno uzimali učešće radi sabiranja jeftinih političkih poena? Blokiranje ulaska u neke gradove crnogorskim građanima, kako bi se izazvale recipročne blokade drugih gradova, za druge crnogorske građane? Trpanje u isti koš Ljuba Čupića, Josipa Broza i Krsta Popovića – zakletih ideoloških neprijatelja tokom njihovih života, a pravljenje omraze između istog Popovića i Aleksandra Karađorđevića, sada poslije njihovih smrti, iako su za života ostali izmireni i međusobno poštovani?Ah da, zaboravismo na tren, to je odbrana Crne Gore od projekta igranja po notama iz Beograda…
Projekta koji je Vas uveo u politiku i doveo na vlast, i koji ste zastupali ”krajem 90-tih”…
Patriotizam kao koncept ”države državljana”, nasuprot retrogradnom nacionalizmu, jeste upravo ono što Vi i Vaši DPS-ovci ne razumijete. Vaše ponavljanje da srpski patrijarh ne može ili ne treba da dođe na Cetinje, a može u Podgoricu ili Berane, valjda je jedan od najbrutalnijih oblika nacionalističkog orgijanja u cilju rasparčavanja sopstvene države. Je li Crna Gora država ravnopravnih državljana, sa jednakim zakonima i sa jednakim dostojanstvom tih građana na svakom metru njene teritorije, ili je to skup različitih enklava, međusobno posvađanih nacionalnom ideologijom? Pa, onda jedan legitimni skup građana Crne Gore može da se održi u glavnom gradu, a ne može u prijestonici? Ako je srpski patrijarh i njegovo prisustvo na tlu Crne Gore – simbol crnogorskog nestanka, zašto takvom nestanku izlagati Podgoričane? A ako nije – čemu cirkus na Cetinju?
Igranje sa simbolima, zastavama i pjesmama… pravljenje od crnogorskog društva arene za sukob različitih navijačkih grupa, koje – jedna drugu ne može vidjeti očima, je li to, predsjedniče, ”država državljana” ili posljednja rupa raspada i smrada onoga što se zove primitivno balkansko viđenje nacionalizma?
Onog balkanskog nacionalizma čiji ste Vi bili najkomičniji i najnesrećniji promoter, počev od neuspjelog vica sa hrvatskom šahovnicom iz ”90-tih” pa sve do odbrane od ”agresivnog svetosavlja” uoči sukoba sa SPC, od prije neku godinu…
Milija Todorović
