Gledam nešto kako mi se ime ovih dana provlači po blatoidima (i ne samo po blatoidima) i jasno mi je: toliko te boli istina koju govorim svakog dana, kad vidim poštenog srpskog domaćina na njegovom imanju, toliko te svrbe riječi koje govorim kada opisujem tebe i tvoju nesposobnost, da si morao da angažuješ svoje (poslovne) prijatelje iz blatoida po ovoj našoj zemlji i da im poručiš jedno provlačenje kroz blato.
Ako, moj Nedimoviću. Meni to ne smeta. Meni bi smetalo kada bi me ti i takvi hvalili. Ne smeta mi što na naslovnim stranama stoji moja slika i što pored nje piše da sam plaćenik Dragana Đilasa koji je za svoju odanost dobio šta-ti-ja-znam-koliko desetina hiljada eura.
Ministre Nedimoviću, kada mi je prošle godine izgorelo domaćinstvo, kada je sve što sam spremao za prodaju nestalo za samo nekoliko sati, kada mi je izgorela čitava instalacija za mužu i kada sam pretrpeo štetu od više od 50.000 eura, priskočio mi je u pomoć prijatelj Dragan Đilas. Ponudio mi je pozajmicu. Znaš ti dobro za taj slučaj, jer si pisao saopštenje svoje stranke u kom si bio i tužilac i sudija, pa si napisao kako sam sam zapalio svoju štalu. Onda su blatoidi prenijeli tvoj tekst, pa su morali da prenose moje demanti, vajni ministre Nedimoviću.
Isto tako si pisao da sam sam sebi išarao kuću grafitima “Smrt Đilasovcima”, pa ste mi i prijatelja uhapsili jer mi je navodno on naružio zid, a zapravo više od godinu dana niste u stanju da nađete ko želi moju smrt.
Nego, vajni ministre Nedimoviću, kada ćeš da objasniš narodu zašto je, po kom osnovu tvom omiljenom “istraživačkom novinaru” Draganu J. Vučićeviću 2017. uplaćeno na račun njegove (nekadašnje) firme Ledena Lozica u ime države šest miliona dinara koji se u poslovnim knjigama vode kao “prihodi od premija, subvencija, dotacija i donacija”.
Vidiš, vajni ministre, već taj iznos koji je tvoj omiljeni državni novinar dobio, za vjernost vama, naravno, iznos koji nisi dao iz svog džepa, nego od naroda, veći je od onog što je meni prijatelj htio da pozajmi kako bih sačuvao svoju porodicu i njenu finansijsku bezbjednost.
E, moj ministre, Nedimoviću… Vjerujem da ću i ubuduće biti “omiljen” gost blatoida koje uređuju tvoji “prijatelji”. I nemam problem s tim. I ti si, vjerujemm njihov omiljeni gost, ali ne na naslovnim stranama, već na raznim ispraćajima i slavljima, zar ne? Tamo gdje možeš da se slikaš sa predsjednikom države i postaneš vijest.
Ja se, Nedimoviću, borim da živim u državi u kojoj ću za predsjednika države čuti jednom u šest meseci: kad ode u UN da priča na Generalnoj skupštini, ili kad dijeli neko ordenje u Starom dvoru.
Ja se, Nedimoviću, borim za Srbiju u kojoj će predsjednik vlade da se pojavljuje samo u stručnoj emisiji, u kojoj će da obrazlaže koliko, za koliko vremena i kako će država napredovati. Kako će oživjeti privredu, kako nauku i obrazovanje, šta će uraditi sa zdravstvom, kako će pomoći srpskom domaćinu.
Ja se, vajni ministre, borim i nadam da ću uskoro živjeti u državi u kojoj će glavne vijesti biti na koliko godina zatvora su osuđeni oni koji su u posljednjoj deceniji krali novac od države, od naroda, od radnika i naročito – od seljaka.
A ti nastavi da me blatiš u blatoidima i pinkoidima. Navikao sam. I ne marim za kevtanje.
Dejan Bulatović, potpredsjednik Stranke slobode i pravde
Izvor: Direktno.rs
