Piše: Filip Dragović
Da sve treba da bude građanski, zakonski, bez nasilja i revanšizma, a u najboljem duhu demokratije, – u to nema sumnje. Upravo su kadrovska postava i nevina prošlost PES-a, garantovali mirnu smjenu vlasti i laku tranziciju institucija ka EU, bez tenzija i osvetoljubivosti koje su gunđale i roptale iz redova onih koji su politički zlostavljani i marginalizovani posljednjih decenija…. PES je političko pakovanje naizgled prihvatljivo i građanima umornim od identitetskih prebrojavanja, ali i evropskim „partnerima“.
Međutim,
Formaciji PES nedostaje istinskog demokratskog revolucionarnog elana. Nedostaje tim ljudima one ozlojeđenosti na DPS spletke i marifetluke, na beskrajna čekanja pred DPS šalterima. Nema u njima onog egzistencijalnog gađenja na petu ili šestu generaciju potomaka revolucionara, koji već pokoljenjima žive od boračkih zasluga njihovih đedova boljševika iz 1945. Nema prezira prema tom neradu, prema džabalebarošima kompartijske birokratije koja je u posljednjim mutacijama napustila davne sjenke komesarskih ideala, a prigrlila kapital mrske buržoazije samo za sebe.
Taj prezir, to gađenje, ta ozlojeđenost ne treba da pozivaju na nasilje i uzvraćanje istom mjerom, ali bi trebali da budu pogonsko gorivo, energetski napitak kako i zašto se neke stvari moraju obavljati efikasno i beskompromisno nakon smjene 75 godišnje vojne hunte koja je izdala i ideologiju svoje vlasti i interese svojih građana. Većina ljudi iz PES-a ili nije živjela ovdje dobar dio svojih života, ili nije trpjela torturu jednoumlja i jednopartizma koju su trpjeli građani. Otuda toliko neodlučnosti u razračunavanju sa deformacijama prošlosti koje trpe crnogorske institucije i društvo.
PES pristupa Crnoj Gori kao Švajcarskoj na moru, što je „divno i krasno“ u nekom estetskom i biznis smislu, ali nema onog elana koji bi dekontaminirao ovu balkansku Sjevernu Koreju od ideoloških i kulturnih otrova, i od birokratske ustajalosti ovdašnjih kancelarija i ureda.
Ako je ideološko jednoumlje došlo na bajonetima oružja, a onda se tek prepakovalo u kriminalnu hobotnicu koja građane obuhvata svojim pipcima, potreban je snažan institucionalni zamah, i lična žrtva onih koji su preuzeli vlast da se situacija raščisti od okolnosti i svijesti da jednoj maloj interesnoj grupi pripada cijela država.
Nebojša Popović: Podgorički izbori opomena PES-u, na svađi 30. avgustovske većine profitira samo organizovani kriminal
Zato danas imamo, pored neosporne pameti, ugleda i lijepog vaspitanja ljudi na vlasti, očiglednu nemoć i nedovoljnu odlučnost da se sprovedu dvije ključne stvari:
- Prvo pravda pa onda plata
- Ukloniti iz državne uprave sve one koji personalno i političkom prošlošću simbolizuju 30… ili 70 godina dekadencije.
Ne gospodo, to nije revanšizam. Jer vrijeme se ne može vratiti nazad. I ne smije se uraditi ništa mimo zakona. To je sklanjanje u stranu onih koji nemaju svijesti o demokratiji i vladavini prava, onih koji ne znaju šta je profesionalizam. Onih, koji (budući da nepomjereni sjede u kabinetima i foteljama svojih djedova i stričeva) primaju platu od PES-a, možda su postali i njegovi članovi (jer znaju gdje treba tražiti i naći poluge moći) ali i dalje agituju, što otvoreno i svjesno, što samom svojom pojavom na istom onom mjestu gdje su bili prije 5 godina, protiv svake suštinske političke promjene.
Crna Gora je izgubila demokratske centre moći (ako ih je ikada istinski imala) sredinom 20. vijeka, dolaskom jedne partije na tenkovima jednopartijske revolucije. Njihove de-ideologizovane potomke moguće je istinski razvlastiti samo snagom jakog ideološkog uvjerenja svojevrsne demokratske revolucije, koja u našem slučaju znači: vladavinu prava, zakona i kvaliteta, a ne održavanje status kvo situacije.
Ljudi koji nijesu patili pod DPS- om, moraju naći načina da pitaju i saslušaju one koji jesu. Ukoliko misle da postanu lideri političkih reformi.
