Piše: Nepoznati autor
Mala dobronamjerna navijačka parodija na „Lament“ Miloša Crnjanskog, koja ima namjeru da prikaže istorijat Zvezdinih velikih evropskih okršaja, koji će, voljom žrijeba, ove jeseni, imati svoje reprize u ligaškom formatu Lige Šampiona.
Proljeće 1981. i četvrtfinale Kupa šampiona, dobar remi u Milanu protiv Intera, i velika nada za prolazak u polufinale… Ali jedna klizava lopta na raskvašenom terenu koja je prešla našem golmanu preko ruke i ušla u gol, i druga koja je skakutala po gol-liniji Interovog gola, i nije htjela preko, Odlučili su da tada ne prođemo dalje….
Ti međutim i danas igraš protiv najjačih rivala, i opet te put na nero-azure vodi,
Svi bismo se radovali da se ponovi ona noć, kad sa Meace odosmo neporaženi, I da se Jadran hrabrošću prebrodi….
Jesen, 1984, – prvo kolo Kupa šampiona, i dvomeč sa Benfikom koja je činila gotovo cijelu reprezentaciju Portugala, sa neviđenim preokretom u Beogradu, od 0 : 2 do 3 : 2, sa het-trikom Janjanina Rajka, I danas snimak te pobjede muti pamet svima, ali u revanšu nije bilo ni blizu dobre igre….
Ti međutim i ove godine dočekuješ Benfiku, sa zanosom istim početnim i smjelim,
Pa neka bude opet pobjeda u Beogradu, i neka se Beli grad i tada zove crveno -belim….
Jesen 1982, Barselona sa Maradonom u Beogradu – Kup pobjednika kupova, drugo kolo. I još jedan nezaboravni meč sa majstorijama Dijega ali i Janjanina. Častan poraz i pravi spektakl. Pa opet Kup kupova, jesen 1996, i Barselona u Beogradu sa pravim „drim timom“ ( Stojičkov, Rivaldo, Ronaldo, Popesku, Figo…) koji je drhtao do kraja da sačuva remi što ga je vodio dalje….
Ti međutim i sad čekaš Barselonu, po treći put pod svojim fudbalskim svodom.
Pa ako pamtimo najprije poraz, pa remi, sad, iz trećeg pokušaja nećemo biti zadovoljni bodom.
Milan, po četvrti put, nakon čuvene magle iz 88-me, i dva dvomeča sa njima u 21. vijeku…. Nikada se nijesu naigrali protiv Zvezde, ni na San Siru ni na Marakani… ali za nijansu, penal il stativu svaki put sa štitom, a mi junački na njemu….
Ti međutim opet ideš na San Siro. Italijanaki stadioni sa imenima svetaca, donose ti polet i sportsku sreću,
I sad neka bude slično, i neka sve pršti, Nek se u Milanu dive Zvezdinom umijeću….
Jesen 2004, sjajan dvoboj u Beogradu, protiv PSV-a, i pobjeda prepuna Zvezdinih podviga: Pantelić, Janković, Žigić i Dudić . 3 : 2 za crveno-bele protiv jačeg od sebe, i opet revanš ma ni blizu toga, i jedno od onih gorkih ispadanja…
Ti međutim i sad, dočekuješ ovaj tim, koji nema snagu baš najjačih rivala,
a stadion „Rajko Mitić“ natopljen iskustvom i podvizima do kojih je Zvezda doći znala.
Iste te jeseni 2004 prije PSV, Zvezda se poigravala sa švajcarskim Jang Bojsom. Bio je to prvi od mnogih megdana koji su podijeljeni sa „mladim momcima“ . I uglavnom sa dobrim partijama na terenu u Bernu, sa sjećanjem na bolni prošlogodišnji poraz….
Ti međutim sada opet ćeš ka Bernu, sa svojim mladim momcima protiv tih „jang bojsa“, gledajući na njih kao na dužnike,
Od te utakmice, u ovom takmičenju za pobjedu neće biti bolje prilike….
Prije par godina u Ligi Evrope porazan dvomeč sa kneževskim Monakom, uz posebno lošu igru baš tamo, na azurnim obalama Sredozemlja…. i kao da i tamo ostadosmo dužni, makar bolje igre pa i rezultata…
Ti Zvezdo međutim, sada imaš šansu da pokažeš ko si, baš tu u Monaku,
Da zasijaš ko nekad, kada je najteže, u evropskoj tmuši i sve većem mraku….
Nikad protiv Študgarta igrali nijesmo, ali znamo Njemce, pogotovo kod kuće…. ispraćali Bajern, Keln i Kajzerslauteren sa golova puno u njihovoj mreži….
Ti međutim znaš da to nije kraj, i da Študgart nije ime od kog se zebe,
Nastavi da igraš kao u ono vrijeme, kad ni Njemci ništa nijesu mogli protiv tebe
