Piše: Endrju Napolitano
„Amerika ne ide u inostranstvo u potrazi za čudovištima kako bi ih uištila…
Mogla bi postati diktatorka svijeta, Ali više ne bi vladala svojim duhom.“
— Džon Kvinsi Adams (1767–1848)
Sredinom svog mandata kao državni sekretar, budući predsednik Džon Kvinsi Adams obratio se zajedničkoj sjednici Kongresa. Šta je izazvalo ovaj neobičan događaj? Sjedinjene Države su upravo vodile rat s Britanijom koji je završio pat pozicijom 1812. godine. Rat se uglavnom vodio u Kanadi. Neki istoričari vjeruju da je Britanija započela ovaj rat da bi povratila svoje bivše kolonije. Drugi vjeruju da su SAD započele rat da bi zauzele Kanadu od Britanije. Adams je bio zabrinut da se kancer rata ponovo širi vašingtonskom administracijom, i želio je da ga suzbije.
U tome je uspio, ali samo na oko 20 godina i to argumentacijom da ofanzivni strani ratovi ne šire slobodu, već nasilje. Prebacimo se na 1992. godinu, kada su SAD vodile još jedan besplodni strani rat, ovog puta koristeći CIA i Upravu za borbu protiv droge (DEA) — da izbjegnu zakone koji su zahtijevali izvještavanje o vojnim sukobima Kongresu i potrebu za kongresnom objavom rata. Ovo je bio „rat protiv droge“ koji su SAD vodile protiv meksičke vlade i meksičkih civila. U središtu tog rata, administracija Džordža H. V. Buša odlučila je da kidnapuje strance koji su kršili američke zakone u inostranstvu i da ih pozove na odgovornost u Americi. Teorija iza ovog imperijalističkog hibrisa bila je da su ti ljudi naudili američkim agentima u Meksiku odupirući se američkim nasilnim ratovima protiv droge i u SAD tako što su izvozili drogu u Ameriku.
Bez obzira na to što se droga kupuje i konzumira dobrovoljno i bez obzira na to što je Vrhovni sud već presudio da svako od nas poseduje svoje tijelo i da ono što činimo u privatnosti nije stvar federalne vlade. Sve ovo je kulminiralo na Vrhovnom sudu 1992. godine, na kojem je jedan meksički lekar osporio svoje nasilno kidnapovanje iz njegove lekarske ordinacije u Meksiku, koje je organizovalo i finansiralo Ministarstvo pravde pod Bušovom administracijom. Vrhovni sud je presudio da je kidnapovanje bilo zakonito jer sudovi se ne bave načinom na koji je optuženi doveden u sudnicu; oni se bave samo onim što se dešava nakon toga. Štaviše, pošto ugovor o ekstradiciji između SAD i Meksika ne spominje kidnapovanje od strane vlade, ono je, u tom smislu, zakonito.
Džulija Konli: SAD ponovo naoružavaju Saudijsku Arabiju uprkos zločinima u Jemenu
Ovo izopačeno razumijevanje osnovnih principa, među kojima je i da vlada mora poštovati svoje zakone, dovelo je do upotrebe agenata FBI, CIA i DEA za kidnapovanje stranaca u stranim zemljama koji su navodno nanijeli štetu Amerikancima kršeći američke zakone. Ovo je nasilno kidnapovanje, često se praktikuje uz odvođenje žrtve u neku zemlju Trećeg svijeta radi mučenja, a zatim u SAD radi suđenja.
Koliko god ovo bilo užasno, američki zakon je uvijek zahtijevao vezu sa štetom koju trpi Amerika, što je značilo da je kidnapovanje od strane vlade moglo biti opravdano samo kao početni korak ka ispravljanju štete koju je kidnapovana osoba nanela američkoj žrtvi. Sve dok predsjednik Džo Bajden nije udružio snage sa republikancima u Kongresu da pokažu koliko su čvrsti. Nedavno usvojeni zakoni u Kongresu proširuju nadležnost federalnih sudova za zločine koje su počinili stranci u stranim zemljama protiv stranih žrtava ili imovine. Uklanjanjem veze sa američkom štetom, Kongres je federalcima dozvolio da optuže koga god žele za strane zločine počinjene drugde protiv stranih žrtava, i naložio je federalnim sudovima da te slučajeve saslušaju.
Ovo će otvoriti vrata za još više kidnapovanja od strane američke vlade i radikalno uvećati moć američkih predsjednika da u inostranstvu hvataju političke protivnike i nepodobne no vinare samo da bi ih ućutkali. Takođe, predsjednicima SAD-a daje novi alat za vođenje rata ispod radara, jer sada mogu legalno — ali ne i ustavno — poslati male armije federalnih agenata ou vojnim uniformama i sa vojnom opremom u bilo koju zemlju koju predsjednik izabere kako bi izvukli nekoga koga predsjednik mrzi ili ga se plaši.
Ako kidnapovana osoba na kraju bude oslobođena u krivičnom procesu u Americi, zbog nedavne intelektualno neiskrene presude Vrhovnog suda o predsjedničkom imunitetu, on ne može tužiti predsjednika za ovlašćivanje njegove otmice. Ovo nije vladavina zakona. Ovo je vladavina grube sile. I pošto nijedan Amerikanac ne mora biti povrijeđen i nijedan američki zakon prekršen, predsjednik može ciljati bukvalno bilo kog stranca koga izabere. Ako neko misli da su moja upozorenja maštarija, ovo se već dogodilo. Kada je bivši predsednik Barak Obama poslao dronove da ubiju Amerikance i njihove strane pratioce u Jemenu 2011. godine — niko od njih nije bio optužen za kršenje američkog zakona, i svi su bili okruženi sa 12 američkih agenata tokom poslednjih 48 sati njihovih života — opravdao je svoja ubistva argumentom da je ubio manje ljudi svojim dronovima nego što bi ti ljudi bili u prilici da ubiju da su pošteđeni.
Ova mučna, izopačena i autoritarna logika predstavlja potpuno odbacivanje prirodnog prava i pravosudnog procesa, koji apsolutno zabranjuju primarnu upotrebu agresije protiv drugih i zahtojevaju suđenje pred porotom prije kažnjavanja. Ipak, prihvatanje američkih ekscesa u inostranstvu od strane javnosti — potragu za čudovištima u cilju uništavanja — vodi ka prihvatanju rata, i ka prihvatanju rata drugim sredstvima.
Nebojša Popović: SAD zaprijetile odmazdom Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu
Ako je zakonito da vlada SAD uđe u Meksiko i kidnapuje meksičkog ljekara zbog propisivanja droga, da li je zakonito da kineska vlada uđe na Havaje i kidnapuje američkog tehnološkog izvršnog direktora zbog podmićivanja kineskih zvaničnika? Mogu li SAD kidnapuju Benjamina Netanjahua i u Americi mu sude za ubistvo i genocid počinjen u Gazi? Da, ali ne nemojte se previše nadati. On je američko čudovište.
Tomas Pejn je upozorio da strast za kažnjavanjem predstavlja opasnost za slobodu, čak i za slobodu onih koji kažnjavaju. Što za posljedicu ima da zakon postane neprepoznatljiv: „Onaj ko želi da osigura svoju slobodu mora da zaštiti čak i svog neprijatelja od ugnjetavanja; jer ako prekrši ovu dužnost, uspostavlja presedan koji će na kraju dostići i njega samoga.“
Endrju P. Napolitano, bivši sudija Višeg suda Nju Džerzija, bio je glavni pravni analitičar na Foks Njuz kanalu. Vodi podkast Judging Freedom. Sudija Napolitano je napisao sedam knjiga o Ustavu SAD. Najnovija je Suicide Pact: The Radical Expansion of Presidential Powers and the Lethal Threat to American Liberty. Za više informacija o sudiji Endrju Napolitanu,
Izvor: Džadž Nep
