Bezobzirna i surova partokratija, krčmljenje državne imovine, uvođenje zemlje u dužničko ropstvo, upropaštavanje javnog zdravstva i školstva i masovno uvođenje vlasnika sumnjivih diploma u organe vlasti i javne uprave, bezočna medijska hipnoza i manipulacija, rapidno iseljavanje najproduktivnijeg dela stanovništva, informativno ponižavanje javnosti kao u slučaju nestanka Danke Ilić, uvvlačenje države u sumnjive trgovinske aranžmane sa municijom za Ukrajinu čime se ozbiljno narušava proklamovana neutralnost… sve to nije bilo dovoljno da uzdrma neprikosnovenu vlast Aleksandra Vučića.
Ipak, čini se da je litijum bio kap koja je prepunila čašu. Srbija se digla na noge i to ne ona anemična velegradska Srbija koja rešenje političke krize vidi u dodvoravanju stranim ambasadama, već ona rudimentarna Srbija koja je shvatila da je Vučić sa svojom kamarilom pretvara u evropski Kongo ili Čad i da je uvodi u stanje kolonijalnog ropstva. Možda po prvi put za sve godine svoje vladavine Aleksandar Vučić stoji uplašen pred protestima. Oni prošlogodišnjim, povodom masakra u beogradskoj oglednoj osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, veoma je brzo uspeo da isisa energiju uz pomoć svojih korisnih idiota iz opozicije drugih javnih ličnosti koje drži na uzici.
Milo Lompar: Protesti građana zbog Rio Tinta su opravdano urušavanje legitimiteta vlasti
Čini se da ovaj put to neće ići tako lako. Jer ovaj put ulog je ogroman, u pitanju je sama budućnost Srbije i života u njoj, ali i budućnost okolnih zemalja. Vučić uspostavlja model predaje države pod korporativnu okupaciju koji će se preliti i u susedne zemlje. Uostalom, Milorad Dodik već uveliko nudi Republiku Srpsku prvom stranom gospodaru koji pokaže interesovanje, a samo je pitanje vremena kada će mu se u tom poslu pridružiti i drugi lideri iz Bosne i Hercegovine i ne samo nje.
Koliko je Vučić obuzet panikom pred najavljene anti-litijumske proteste, pokazuje i to što je angažovao udarni medijski ešalon za objavljivanje vesti o ruskom upozorenju da se u Srbiji sprema novi Majdan. Ostaje, međutim, nejasno zašto bi Moskva na takvu mogućnost upozoravala nekoga ko naoružava njene neprijatelje i ko to namerava da čini još intenzivnije u budućnosti. Možda i najveći Vučićev problem jeste to što ne može da upotrebljava policiju na način na koji je to radio Milošević. Miloševiću zapad nije mogao uvesti sankcije zbog premlaćivanja građana jer je već bio pod sankcijama. Vučić, pak, može da izgubi mnogo toga ukoliko pošalje pendreke na građane koji su digli glas za život.
Najveća opasnost za proteste koji bi mogli promeniti mnogo toga u Srbiji dolazi od profesionalnih beogradskih opozicionara koji su uspeli da otupe i obesmisle sve prethodne proteste i akcije protiv Vučićevog svevlašća, te od raznih ubačenih radikalnih grupa koje se predstavljaju kao borci za životnu sredinu. Ukoliko se takvi budu zadržali podalje od protesta, najskorija budućnost bi mogla pokazati da je Vučić i te kako imao razloga za strah i paniku.
Redakcija
