Pipe: Filip Dragović
Na šareni i veseli bilbord sa natpisom „Novak je ponos Crne Gore“ istovremeno su vrisnuli ljudi slične pameti, kako ovi odavde iz DPS kancelarija, tako i oni odozgo iz mračnih kutaka ružičaste beogradske medijske halabuke. Ovi odavde kažu kako „Novak nije njihov ponos“, a oni odozgo kako je Novak „samo njihov ponos“.
Zabolje me za to šta je i koliki je njihov ponos, nego želim da ovu pojavu razmotrim, kako se ono pametno kaže: fenomenološki. Dakle, ovdje je riječ o bilbordu. Da prevedem na srpski: o savremenoj formi reklamnog prostora. Ono – platiš, zakupiš i pokazuješ, bukvalno „prodaješ“ ono što misliš da vrijedi i za šta si dao pare u tom oglasnom prostoru. Ima i varijanta da te firma koja je vlasnik toga prostora – časti, ali svodi se na isto: reklamni prostor.
Niti ova ekonomska činjenica umanjuje niti uvećava veličinu onog što je objavljeno. U slučaju Novaka Đokoviča, ljubav građana Crne Gore prema njemu ne može da stane na jedan bilbord, niti na sve bilborde ovoga svijeta, a sa druge strane – i jedan jedini bilbord koji to pokazuje sasvim je legitiman i poželjan sadržaj na vizuelnom EPP tržištu Crne Gore. Samo eto ovdje niko nikome ne prodaje Novaka već objavljuje svoju kolektivnu, društvenu radost. Tipa: najava gradskog festivala ili kakvog rok-koncerta, bir festa …. ili ma kakvog drugog veselja koje ne podrazumijeva prodaju karata ili cijepanje ulaznica. A da li ćemo „platiti i popiti po koju“ u ime Novakovih pobjeda. Oćemo – nego šta ćemo.
Nego, da se vratimo na ekstremne šoviniste iz Podgorice, Kotora ( DPS kancelarija) i Beograda, koji viču i vrište zbog toga što je neko Đokovića potpisao „ponosom Crne Gore“. Pa izvolite gospodo, zakupite bilbord i pokažite vaš ponos. Sumnjam da imate hrabrosti da ga pokažete i objavite tako javno. Ili – izvolite pa se izjasnite o svim onim reklamama koje sa crnogorskih bilborda prikazuju razne likove koji nijesu građani Crne Gore, a koji našem građanstvu nude svakojake radosti tipa „najbolji u Crnoj Gori“ (ne znam… kaladont, restoran, prodavac nekretnina). Nekakvi likovi iz Amerike, Hrvatske, Turske koji sugerišu Crnogorcima šta je dobro za njihov ponos ( „afrička šljiva“!) za njihov obraz (razne kreme i melemi) za njihov obraz (razne privatne obrazovne institucije)…. i sad, ne čuh nikoga da je digao glas i rekao: ja ne želim tu kremu i taj proizvod. Neka mi ne stoji iznad glave ta ponuda!
Shvatate li o kakvom se primitivizmu ovdje radi? Kakav je ovdje sukob svjetova? Neko ratuje sa nečijim emocijama i nečijim identitetom, jer je taj neko platio bilbord i legitimno, po zakonu izrazio svoju radost, ponos, divljenje… pozvao ljude na slavlje…šta god?
Sve mi ovo liči na vrisku urođenika u kakvoj džungli kada im odnekud, među njih, iz kakvog aviona padne ogledalo, neki flajer ili bilo koji „otpadak“ njima nepoznate civilizacije. I onda oni viču prema toj „stvari“ dok je kasnije ne uklone, spale ili pretvore u kakav lokalni totem (jer je – pao sa neba). U svakom slučaju, vika i cika na bilbord sa Novakom izraz je najgoreg primitivizma i zaostalosti, ne-shvatanja civilizacije u kojoj živiš, i njenih osnovnih pojmova i pojava. I koga god ovih dana čujete da viče na bilbord, znajte da imate posla sa sektaškom sviješću a ne sa adresama sa kojima treba ozbiljno polemisati.
