Ne bi bilo umjesno ni uputno porediti dva režima i dvije politike, Đukanovića i Miloševića, koje su po mnogo čemu djelovale i u različitim okolnostima i sa različitih polaznih osnova, ali ipak nalazimo dva debela razloga da to učinimo. Milo Đukanović je politički nastao kao posljedica ”miješanja Beograda u unutrašnja pitanja Crne Gore” a politički je profitirao i napredovao na kritici tog i takvog uticaja iz Beograda. Oba puta pod ”Beogradom” podrazumijeva se politika Slobodana Miloševića. Dakle, kako god se gleda, Đukanovića ne bi bilo bez Miloševića. Ipak, sve što je napravio u posljednje dvije decenije bilo je zasnovano na satanizovanju Miloševićevog načina djelovanja i plodova njegovog rada. Milo se od Sloba prvo politički ”rodio”, a potom ga je politički ”pojeo”.
E sad, da vidimo, da li je ta kritika Miloševića od strane Đukanovića osnovana, da li je principijelna, je li napravio otklon od njega ili se Milo u svemu pokazao isti, pa čak i gori, od svog političkog oca? Milošević se držao nekih svojih fiks – ideja, po cijenu sukoba sa međunarodnom zajednicom, naročito u dekadentnoj fazi svoje vlasti. Đukanović je tokom litija i forsiranja anti-zakona pokazao slične sklonosti…
Milošević je hapsio i prebijao svoje političke protivnike. Đukanović – isto…
Milošević je imao ”Tv Bastilju”, a Đukanović RTCG…
Milošević je pravio barikade od balvana po Krajini, a Đukanović od guma po Belvederu…
Milošević je imao svoje ”guslare”, ima i Đukanović svoje…
Milošević je imao, pokoj im duši, Minimaksa, Đukanović ima Buksovce, na zdravlje njima….
Milošević je imao Arkana, ”tigrove”… Đukanović ima , ”lovćenske straže”…
Milošević je imao Lilića, Đukanović – Vujanovića…
Milošević je vladao desetak godina u mnogo većoj zemlji i sa mnogo većim političkim potencijalom – a svima je izgledalo da vlada decenijama, Đukanović preko 30 godina na mnogo manjem prostoru – i zbilja vlada decenijama. Obojica su bili spremni da proliju tuđu krv kako bi opstali na vlasti.
Milošević je vodio ratove jer je imao jaku vojsku, Đukanović pomalo puškara sa cetinjskim lovcima i nikšićkim ”komitama”…. Princip im je isti, samo su ”nijanse” u kvantitetu oružane moći.
Milošević je za jedinu ideologiju držao boljševizam i proleterijat, Đukanović – isto. S tim što – Miloševiću na pamet nije palo da ”pravi crkve”. Principijelno se držao komitetske ideologije. Đukanović, po tom pitanju, vrda…
Milošević je imao petlju da odustane od daljeg maltretiranja naroda kada je izgubio izbore, Đukanović je nema…
Milošević je, sumnja se, imao nekakve strane banke i rezervne trezore, a Đukanović?
Milija Todorović
