Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Ovih je dana hrvatski ministar spoljnih poslova našao za shodno da podigne diplomatski ton u vezi najavljenog izglasavanja rezolucije o Jasenovcu u skupštini CG. Pitam se: na osnovu čega je gospodin tako ljutit? Jeste da nam ovih dana nije bila potrebna niti jedna rezolucija o genocidima i pokoljima, ali ako je već napredni i demokratski svijet, uz podršku iste te Hrvatske, izvolio iz naftalina izvući srebrenički zločin, u očiglednom kontekstu političke (zlo)upotrebe (o čemu tako lijepo i jasno piše E. Bektaš), onda se postavlja pitanje zašto se ne bismo osvrnuli i na one zločine iz, ne tako davne, prošlosti, koji – za razliku od Srebrenice – nemaju međunarodni sudski epilog?
Ali što god hrvatska vlast mislila o političkoj upotrebi ovog ili onog zločina, o nečijim ideološkim motivima da neka od tih pitanja pokrene, ovdje me interesuje jedno: kakav je moralni, logički i demokratski osnov da hrvatski ministar opominje Crnu Goru za pokretanje pitanja o genocidu u Jasenovcu?
Nije li Srebrenica jednako izvan Crne Gore kao i Jasenovac? Nijesu li Njemačka i Ruanda sa manje istorijske i etničke veze sa Srebrenicom, nego Crna Gora sa Jasenovcem? Nije li genocid u Jasenovcu, iako bez haške ili neke slične presude, stvar nedvojbena ma o kolikom broju žrtava da je riječ? Nije li država Hrvatska posljednja koja treba dijeliti lekcije bilo kome u okruženju na ove i slične teme – s obzirom da je njena politika dovela do egzodusa oko 200.000 njenih građana s kraja prošlog vijeka? Šta to žulja g. Grlić-Radmana po pitanju zločina koji je napravila nacističko-kvinslinška NDH, a ne kabinet u kom sjedi on? Može li i smije li Jasenovac ikada biti samo unutrašnje pitanje države Hrvatske?
I konačno – smije li, država Crna Gora, bez obzira na perspektive njenog puta ka EU (ili upravo s obzirom na njih) ikada dozvoliti da joj se zvanična Hrvatska obraća ovim tonom? Ako u vidu imamo neriješeno pitanje Prevlake, zločina u logoru Lora, i odnos Hrvatske prema sunarodnicima polovine građana Crne Gore?
Do čitanja u sljedećem broju…
