Piše: Elis Bektaš
Zatekao se ja nedavno, draga djeco, u radnoj i prijateljskoj posjeti onom paralelnom dunjaluku tri sahata istočno od našeg a da sam znao kakvi će me jadi tamo zateći radije bih otišao na mostarski ili beogradski derbi samo da se ne moram mučiti odgonetajući pouke zgoda kojima sam tamo svjedočio.
Tamo je, naime, izbio nekakav omanji finograđanski rat sa elementima agresije pa su me kao uvaženog gosta odveli u obilazak bojišta ne obazirući se na moje proteste da je to opasno i da bi neko mogao stradati u takvoj bezumnoj i bespotrebnoj avanturi. Samo su mi kazali da se ne brinem jer je tamo gdje idemo stvar već gotova i da je svrha obilaska isključivo propagandna u smislu konstruisanja lažne medijske slike da mi iz međudunjalučke zajednice podržavamo jednu od zaraćenih strana i njene napore da potuče ostalih četrnaest zaraćenih strana.
Moram biti pošten pa priznati da me domaćini nisu slagali i da je zaista sve bilo već gotovo kad smo stigli na odredište što će reći u tek zauzeto selo na čijim su se kućama vidjeli tragovi netom okončanog teškog i krvavog okršaja, ali ne na svim pošto je otprilike svaka četvrta il peta kuća bila pošteđena stravičnog učinka artiljerije i na sebi izuzev ožiljaka od pokojeg zalutalog kuršumčića ili gelerčića nije imala drugih oštećenja. Kroz selo su se kretali vojnici u omanjim skupinama noseći u rukama baklje kojima su palili kuće što im artiljerija nije dohakala ali ni oni nisu bili posve temeljiti i poneku su kuću ostavljali posve netaknutu.
– Koji je razlog da i ove kuće nisu skrhane i užgane kao većina ostalih? upitah pukovnika koji mi je bio dodijeljen kao vodič.
– Ništa me ne pitajte dragi gospodine, kaza on rezignirano uzdahnuvši i odmahnuvši rukom, to je tako uslijed sujevjerja s kojim se nikako ne uspijevamo izboriti i od njega izliječiti naše vojnike.
Elis Bektaš: Istinita pripovijest o jednom dubokom i iskrenom prijateljstvu
– A o kakvom je sujevjerju riječ? opet upitah.
– Oni smatraju da nie dopušteno žrtvovati jalove kuće, objasni mi moj ljubazni vodič u uniformi.
U međuvremenu u selo uđe vod prekaljenih veterana koji su se vraćali sa fronta koji je več bio poprilično odmakao. Mada umoran, korak im je još uvijek bio muški čvrst a u pogledima su imali onu mješavinu rezignacije i odlučnosti svojstvenu starim ratnicima.
– Ko su vam ovi? upitah svog vodiča, nisam znao da imate i prave vojske ovdje.
– To je dobrovoljački literarni vod, odgovori ljubazni pukovnik.
– Zar kod vas pisci ratuju? uzvniknuh preneražen, i to dobrovoljno?
– Pa vidite gospodine, stade mi strpljivo objašnjavati moj vodič, u nas je na snazi zakon po kom se nije dopušteno baviti umjetnošću onome ko je rat proveo u dijaspori ili u podrumu.
– To je prilično rigorozan i surov zakon, rekoh.
– Možda i jest, složi se moj vodič, ali od njega i vojska i književnost imaju ogromnu korist.
– Kakvu korist možete imati od šačice pisaca? upitah.
– U tome i jeste kvaka gospodine, odvrati moj vodič, sad ih je šačica ali na početku rata imali smo čitavu diviziju dobrovoljaca jer i ovdje kao i kod vas svaka šuša hoće da bude pisac.
– I šta je bilo s njima? opet upitah, nije valjda čitava divizija dezertirala?
Elis Bektaš: Istinita pripovijest o jednom dubokom i iskrenom prijateljstvu
– Naravno da nije gospodine, kaza pukovnik osmjehujući se. Bilo je nešto dezertera ali njih je vojni sud riješio po kratkom postupku a ostatak divizije junački je izginuo u odsudnim bitkama i od nje nam je ostao samo ovaj vod.
– Korist za vojsku razumijem ama kakvu korist ima književnost od tih stradanja i krvoprolića? još jednom postavih pitanje.
– Jeste li čitali išta iz naše književnosti? uzvrati pitanjem moj vodič.
– Nisam, skrušeno i postiđeno prizndoh.
– Eto vidite, kaza moj vodič dobrodušno se osmjehujući.
Nakon ovog objašnjenja mog ljubaznog vodiča čvrsto odlučih da se suzdržim od daljih pitanja i jedva sam dočekao da se radna i prijateljska posjeta završi i da se vratim u ovaj naš lijepi dunjaluk jer mi je ovdje ostalo još malo one droge od koje se insan podijeli nadvoje. Večeras ću je uzeti jer sam nikako ne mogu izaći nakraj s poukama iz ovih zgoda pa ćemo ih nas dvojica skupa valjda nekako rastumačiti.
