Poslanički klub DPS-a je novim porazom u Skupštini Crne Gore potvrdio svoju poziciju nultog koalicionog kapaciteta. Iako im je bila namjera da diskredituju i uzdrmaju Mandića, a inicijativom za njegovu smjenu – i parlamentarnu većinu, nisu uspjeli. PES je prvi „prozreo“ intenciju DPS da aktuelizuju stare tenzije, i zbog toga su i najavili da će inicijativu skinuti sa dnevnog reda. Na sami dan sjednice, povukli su ideju i omogućili DPSu da se oproba i da izgubi.
Retorika DPS izgledala je, žargonski opisano, kao nastupi Đukanovića sa „ali ekspresa“. U prevodu: loša kopija. Nedovoljno atraktivna i za birače DPSa, a pri tome još i gubitnička. Iz svega što se desilo, Mandić je izašao jači, a većina stabilnija nego ranije.
„Ritern“ parlamentarne većine bio je precizan i jak, kao Đokovićev u najbolja vremena, pa je DPSu ostalo samo da isprati lopticu pogledom i na semaforu vidi da je izgubila i ovaj – gem, set ili čitav meč.
Agresija koju iznosi poslanički klub Dps, kao i teme koje biraju, ne održavaju emociju i potrebu čak ni onih građana koji nisu (pre)zadovoljni situacijom. DPS nema mehanizme da kanališe bilo kakav oblik socijalnog nezadovoljstva, tim prije što su za isto zaslužni i sami zbog posledica svoje vladavine. Pa im se sada dešava, da se za njih kaže, baš ono što su oni decenijama forsirali za druge „možda vlast nije idealna, ali je opozicija mnogo gora“.
Inicijative DPS svedoče da nisu uspjeli da „zakrpe“ rupe, niti da zaustave odlazak birača, pa zbog toga podizanjem tenzija pokušavaju da održe tempo u svom biračkom tijelu. Koliko im je to uspješno, ne može se znati precizno, ali je izvjesno da će time umoriti i sopstvene redove. Za to vrijeme, parlamentarna većina ima niz prilika na terenu evro integracija, ekonomije i pravosuđa, da ubrza tempo, napravi osvježenje i poentira sa nizom „asova“ već na prvom servisu. Većina je ostvarila brejk, i sada ima nekoliko servis, a možda i meč lopta.
Redakcija
