Ovih dana se napravila velika pometnja oko spaljivanja lutke na hercegnovskom karnevalu koja predstavlja lik pisca Andreja Nikolaidisa. Ovo političko lutkarsko “pozorište“ ili tzv. lutkarenje ima već podužu tradiciju na našim prostorima
Devedesetih godina kad su studenti i drugi demonstranti protestovali protiv režima Slobodana Miloševića, znali su praviti lutku sa njegovim likom u zatvorskom prugastom odijelu i lisicama. A na ovom istom karnevalu u Herceg Novom prije otprilike dvadeset i četiri godine u ovo vrijeme godine, iste godine kad će i pasti sa vlasti, zapaljena je lutka sa likom predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića. Državna televizija Crne Gore je tada ovaj čin predstavila kao pozitivan prikazujući neke naizgled kulturne ljude zrelijih godina, čini mi se i sa nekim unucima ili djecom kako likuju nad ovim djelom sa valjda vaspitnim blaženim osmjehom na licu sugerišući nešto prisutnoj djeci. Bez obzira šta ko mislio o Slobodanu, niko nije tada koliko mi je poznato osudio taj čin.
Običaj spaljivanja lutaka poznatih ličnosti sa moje strane je vrlo morbidan, pa i samo spaljivanje anonimne lutke. Vjerovatno potiče od srednjovjekovnog spaljivanja vještica, pa kad se taj ritual pod uticajem renesanse i humanizma, prosvetiljstva i ostalih društvenih i kulturnih pokreta zabranio, sva buka i bijes masa, izduvavala se na ovaj način.
Ne treba likovati nad ničijom nesrećom, pa makar to bilo i spaljivanje lutke sa likom nekog čovjeka sa kojim se ne slažemo, pa makar to bio čovjek koji je govorio da bi bio “civilizacijski iskorak da je Bole aktivirao eksploziv“, ili koji je govorio za grad Herceg Novi da je balega od grada, a njegovi građani psihički bolesnici, jer danas je on, a sjutra smo mi.
Treba izbaciti loše običaje.
Miloš Lalatović
