,,Mnoge su zasluge Svetog Simeona Mirotočivog, ali njegova sveta ličnost stoji iznad svega – Ona je pečat svih njegovih zasluga”
Svetosimeonovski sabor, tradicionalna crkvena manifestacija koju svake godine organizuje Mitropolija crnogorsko-primorska u Podgorici, rodnom mjestu Svetog Simeona Mirotočivog – Stefana Nemanje počela je jutros u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja Svetom arhijerejskom Liturgijom kojom je načalstvovao Mitropolit Prespansko-pelagoniski Makedonske Pravoslavne Crkve i administrator Australijski i Novozelandski g. Petar.
Sasluživalo mu je sedam episkopa i to: Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, domaćin proslave praznika Svetog Simeona Mirotočivog, zatim g. Atanasije mileševski, g. Teodosije raško-prizrenski i kosovsko-metohijski, g. Joakim Episkop deljadrovsko-ilindenski MPC, g. Kirilo buenosaireski i južno-centralno američki, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, g. Dimitrije zahumsko-hercegovački i g. Metodije budimljansko-nikšićki, kao i mnogobrojno sveštenstvo, uz molitveno učešće hiljada vjernika iz svih krajeva Crne Gore.
U liturgijskoj besjedi nakon čitanja Jevanđelja Vladika zahumsko-hercegovački g. Dimitrije je rekao da je Gospod donio najveći rod kao plodonosno drvo rodu ljudskom, a to je Vaskrsenje – vječni život:
,,Gospod je donio najveći rod kao plodonosno drvo rodu ljudskom, a to je Vaskrsenje – vječni život, a to je Jevanđelje, to je ljubav i svjetlost Božija, svjetlost Božija, Carstvo Nebesko, sve je to donio On na zemlju, ali ne lako, ne samo pričom. Nego je došao, postao jedan od nas, poživio sa nama ljudima na zemlji i dao nam svete i spasonosne zapovijesti”.
,,Oni koji su svoj život prisajedinili žrtvi Golgotskoj, tom zrnu koje je umrlo i donijeli mnogog ploda, to su svetitelji Božiji. Mi danas proslavljamo jednog takvog svetitelja i rodonačelnika našeg roda, rodonačelnika svetorodne loze Nemanjića – Svetog Simeona Mirotočivoga i to ga proslavljamo u gradu u kojem se on rodio i u kome je ugledao ovaj svijet Božiji”. – besjedio je Vladika.
Vladika Dimitrije je podvukao da Gdje god su ljudi, štagod radili, čime se god bavili, ako žive jevanđeljem ispunjavajući zapovjesti Božije, živjeći u vjeri i pokajanju, onda njihovim životom donose mnogog dobrog ploda:
,,Gdje god su ljudi, štagod radili, čime se god bavili, ako žive jevanđeljem, ako ispunjavaju zapovjesti Njegove, ako žive u vjeri i pokajanju, sve donosi mnogostruki plod. A plod duha kako kazuje Sveti apostol Pavle jeste: Ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, blagost, dobrota, vjera, krotost i mjera u svemu, uzdržanje”.
Nakon Svetog pričešća Mitropolit Joanikije je pozdravio arhijereje, sveštenstvo i hiljade sabranih vjernika i rekao da je Bog divan u svetima svojim, a da se to posebno vidi u licu Svetog Simeona Mirotočivoga čija sveta ličnost jeste pečat svih mnogobrojnih zasluga Svetog Simeona:
,,Sabrao nas je danas Gospod na ovu svetu službu, a u čast i u spomen Prepodobnog oca našega Simeona Mirotočivoga – Stefana Nemanje. Divan je Bog u svetima svojim, a posebno to vidimo u licu Svetog Simeona Mirotočivoga. Možemo mnogo govoriti o njegovim različitim zaslugama. Pominjući njegove zasluge kao državnika, kao ratnika, kao objedinitelja srpskih zemalja, kao velikog ktitora i kao svetog roditelja, ali, želio bih da istaknem ovom prilikom da njegova sveta ličnost stoji iznad svega toga. Ona je pečat svih njegovih zasluga”.
Vladika je potom podsjetio da je Stefan Nemanja bio uspješan i kao državnik i kao ktitor jer je sve radio na slavu Božiju:
,,Njegov podvig kao državnika bio je tako uspješan jer je sve radio na slavu Božiju. Takođe je veliki njegov podvig kao velikog ktitora. Svakako, to treba dovesti u vezu sa kasnijim statusom naše svete crkve. Jer kada su vidjeli drugi narodi da srpski narod i njegovi vladari grade takve zadužbine, kao što je Studenica, Žiča, Đurđevi Stupovi, Sveti Nikola u Toplici, na kraju i Manastir Hilandar koji je ukras Svete Gore Atonske, onda je bilo lako se opredijeliti da se tome narodu poda puna sloboda i da se on uvaži i kao kraljevina i sa samostalnom autokefalnom crkvom. Naravno, uvijek treba da kažemo da autokefalija nije odvajanje od drugih, nego uključenje u zajednicu i daje se autokefalnost onoj crkvi koja je sposobna da njeguje i da čuva jedinstvo jedne svete, saborne i apostolske Crkve”.
Mitropolit Joanikije se posebno zahvalio Visokopreosvećenom Mitropolitu prespansko-pelagoniskom g. Petru na njegovom dolasku koji je u crkvenu zajednicu Mitropolije i Hrama donio veliki blagoslov i veliku radost:
,,Ja imam posebnu obavezu da se zahvalim dragoj braći arhijerejima, a posebno Visokopreosvećenom Mitropolitu prespansko-pelagoniskom g. Petru, koji je došao sa velikom ljubavlju i donio nam blagoslov Svetog Klimenta Ohridskog i Svetog Nauma Ohridskog i molitvu i ljubav svoje blagočestive pastve. Danas je ozglavio ovu svetu službu u ime Božije i donio nam veliki blagoslov i veliku radost”.
,,Od kako smo riješili naše odnose sa Makednoskom Pravoslavnom Crkvom ne posjećujemo se samo mi arhijereji, nego i još više blagočestivi narod, kao što su braća makedonci uvijek dolazili Svetom Vasiliju Ostroškome, a sada još više, tako naš narod iz Crne Gore ide Svetom Naumu Ohridskome i Svetom Klimentu i ostalim svetinjama, prelijepim crkvama i manastirima u prelijepoj bratskoj nam Makedoniji”. – zaključio je Vladika.
,,Najvažnije je ono što nam je Bog zavještao da čuvamo, a to je jedinstvo jedne Svete, saborne i apsotolske Crkve. Hvala Bogu velika je radost i ukrepljenje što smo se sjedinili u vjeri i ljubavi i što uživamo u kanonskom i liturgijskom jedinstvu kao dvije sestrinske pravoslavne, svete Božije crkve, njegujući jedinstvo jedne Svete saborne i apostolske Crkve!” – poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Potom se Svetosimeonovskom saboru u Sabornom hramu obratio Mitropolit prespansko-pelagoniski g. Petar istakavši da je ovim dolaskom i liturgijskim zajedničarenjem ukazana velika čast i poštovanje:
,,Nama je ukazana velika čast i poštovanje da danas budemo zajedno sa vama, kako kaže psalmopojac David: ,,Lepo je kad su braća zajedno.” Evo nas zajedno smo braćo i sestre, zajedno ne na bilo kakvom skulu ili sabranju, nego na jednom božestvenom, svetom liturgijskom sabranju, danas smo tu zajedno da proslavimo Boga u Trojici – Oca, Sina i Svetoga Duha. Ovo je velika radost za sve nas”.
On je zatim akcentovaoda Makedonci nemaju bližeg naroda od Srpskog kao ni bliže crkve od Srpske Pravoslavne Crkve:
,,Lijepo je i tačno kazao Visokopreosvećni Vladika kada je kazao da odavde u stvari počinje koren i države i Srpske Crkve.
Mi makedonci moramo konstatovati da nemamo bližeg naroda od Srba, ali ni Srbi na Balkanu nemaju bližeg naroda od nas Makedonaca. Niti imamo bližu crkvu od srpske, a ni srpska nema bližu od makedonske i sve je na okupu sa ostalim crkvama”.
Mitropolit Petar se zatim osvrnuo na velilanstveni arhipastirski rad i djelo blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija koji je po njegovim riječima vaskrsao žive hramove, ljude iz mračnog komunističkog i ateističkog perioda:
,,Ja sam veoma ushićen što gledam ovaj prekrasan Hram posvećen Svetom Vaskrsenju Hristovom koji je delo počivšeg Mitropolita Amfilohija, koji je posle onog mračnog komunističkog perioda vaskrsao Crkvu u Crnoj Gori. Zapravo Bog je vaskrsnuo, ali je on pomogao da vaskrsne Crkva i ne samo ovi hramovi koji su tvorevina ljudskih ruku, nego najviše ono što predstavlja vaskrsenje duša, vaskrsenje živog ljudskih hramova Božijih”.
,,Pomolimo se Bogu za današnje zajedničko, sveto liturgijsko sabranje i jedinstvo, da se zahvalimo Bogu što naše dve crkve i naša dva naroda su u jedinstvu i najbliži i najvozljubljeniji”. – poželio je Mitropolit prespansko-pelagoniski g. Petar.
Ovogodišnju svetosimeonovsku besjedu izgovorio je prof. dr Mikonja Knežević.
Predvođena arhijerejima, sveštenstvom, monaštvom i velikim brojem vjernih krenula je Svetosimeonovska litija od Sabornog hrama do Nemanjinog grada na sastavcima Morače i Ribnice, gdje je blagosiljan slavski kolač. U nastavku narodni guslar Maksim Vojvodić otpjevao je stihove uz strune gusala.
Boris Musić
Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska
