„Ja tebi Darko, ti meni Bobane“…. glasi lozinka raštrkanih medijskih buba-švaba koje pri nastupu svjetlosti demokratizacije Crne Gore svoje svađalačke i psovačke krike kriju iza zavjese zvane „sloboda riječi“. Sve što im padne na pamet, od uvreda, od izazivanja nacionalističke mržnje, targetiranja neprijatelja i izdajnika među prijatejima i komšijama- oni zovu „sloboda riječi“. Pa kad tekst u kome se priziva „građanski rat“ neko ponudi sudu na razmatranje, onda njihova junačka grla zaleleču nad sopstvenim prognanjem.
U tom smislu su se priučeni predavači FCJK oglasili kako čvrsto stoje uz Antenu M, što ih kandiduje za neki od držača za sušenje veša, ili kakav pleh po kome vrše nuždu golubovi. Jer takve stvari obično, čvrstvo stoje uz antenu. Da li je ovo uvreda? Po držačima antene – reklo bi se da nije.
Izigravajući Sokrata, Če Gevare i ostale moralne i revolucionarne veličine kojima nijesu ni do članaka, ovi optuženici za sijanje otrovne mržnje prikazuju sebe kao borce za slobodu i za slobodnu riječ. Volio bih da vidim šta će, na sve ovo, reći tužilaštvo? I da li će junaci priznati odluke državnih organa Crne Gore, a ne samo, poput svog ideološkog oca „sud svoje partije“?
Do čitanja u sljedećem broju….
