Crnogorska atletičarka Marija Vuković po drugi put je izložena medijskom i društvenom linču. Razlozi su svima poznati, te se ne bih na to osvrtao. No, bilo bi korisno ukazati na jednu posebnu stranu priče, koja posebno precizno odgovara na pitanje kakav smo to mi narod, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili stranačku pripadnost. Stotine osuđujućih komentara, izliva mržnje i otrova na portalima i društvenim mrežama najviše me podsjetilo na jednu od Pekićevih priča iz „Vremena čuda“. Priča nosi naziv „Čudo u Jabnelu“. Govori o nesrećnoj sudbini koja je zadesila Eglu, razapetu između dva grada „novog“ i „starog“ Jabnela. Najprije, Egla življaše u svijetu „gubavaca“. Međutim, kada se bog sažali na Eglinu sudbinu, te je očisti od gube, ona među bližnjima doživljava pravi linč i progon iz grada. Egla se potom nastani u „novom“ Jabnelu, ali ne nađe mjesta pod suncem ni među novim, tj. „zdravim“ sugrađanima. Gubavi je nijesu prihvatili jer se izliječila, a oni koji nijesu gubavi jer je jednom bila gubava.
Egla je nosila iskustvo oba suprotstavljena tabora, što zapravo jeste njena najveća nesreća, koja se precizno iskazuje njenim zaključkom da se „prilikom linča nečisti i čisti, ma koliko im je stalo do razlikovanja i razdvajanja, uvek služe istim kamenjem“. Na vrhunicu svog tragizma, bivajući odbačena, kako iz „starog“ tako i iz „novog“ Jabnela, skuplja kamenje kojim su je kamenovali i prvi i drugi, te gradi svoju kućicu izvan tih svijetova „hraneći se koprivom, strvinama i zmijskim jajima“.
Pekićevo „Vreme čuda“ osimišljeno je samo na heurističkom niovu kao destrukcija biblijskog predanja, dok u dubljima slojevima značenja teži da izgradi kritičku sliku totalitarnog, zatucanog i obezdušenog svijeta. Taj demonski poredak uvijek je isti, jer ako je „stari“ Jabnel priča o fašizmu, dotle je „novi“ Jabnel priča o komunizmu. Recimo tako, a moglo bi se dodati još analogija. „Stari“ i „novi“ grad, kako i Egla zaključuje, građeni su od istog kamenja. Da Pekić, najzad, smjera da prikaže viziju ne nečega tako davnog, već nečega sasvim savremenog sugeriše i odabir specifične leksike: „linč“. To nije riječ od prije 2000 godina, ali jeste ključ koji otkriva narav našeg vremena.
Milorad Durutović
