Za vrijeme vladavine Đukanovića, ovi isti sindikati su bili na zadatku da uspore ili zakoče povećanje plata u državnim sektoru iako su u tom sektoru radili politički podobni kadrovi, što svjedoči fakt da se za to vrijeme sindikati „živi čuli nisu”
NVO Centar realne politike smatra da režirana pobuna sindikata u Crnoj Gori predstavlja vid radikalnog političkog djelovanja Demokratske partije socijalista, partije koja se ne može više nikada vratiti na vlast ali može „dizati na noge“ državne sisteme koji su decenijama bili popunjavani odanim partijskim kadrovima.
Dakako, primjećuje se u toj priči i skandalozno učešće GP URA čije rukovodstvo misli da su sva sredstva dozvoljena u borbi protiv nove vlasti, pa čak i u saradnji sa DPS-om.
Situacija partijskog kadriranja i brutalnog kršenja ljudskih prava na osnovama „nepodobnosti“ je decenijama bila široko rasprostranjena u svim granama vlasti koje predstavljaju današnji „sindikati“, na šta se oni uopšte ne osvrću misleći da su građani „kratke pameti“.
Za vrijeme vladavine Đukanovića, ovi isti sindikati su bili na zadatku da uspore ili zakoče povećanje plata u državnim sektoru iako su u tom sektoru radili politički podobni kadrovi, što svjedoči fakt da se za to vrijeme sindikati „živi čuli nisu”.
A sada se, preobučeni u „novo ruho“, odjednom „hrabro zalažu“ za povećanje plata iako su one prilično veće nego u vremenima višedecenijske vladavine DPS-a. Zbilja, kako su sindikalni mrtvaci odjednom postali ovako živahni, pitanje je sad?
Očito je da se današnjim rukovodiocima sindikata nije svidjelo rušenje režima Đukanovića, pa je jasno da im neće biti po volji niti jedna Vlada koja dolazi poslije pada Đukanovića, a samim tim niti Vlada sadašnje, nove parlamentarne većine.
Upravo zato, crnogorski sindikati uopšte nisu čekali da Vlada Spajića krene s konceptom pokretanja ciklusa ekonomskog opravka zemlje koji bi omogućio povećanje plata u državnom sektoru, pretpostavljajući da je upravo sada, na startu njenog rada, momenat da se krene „kopljem“ na nju naivno pretpostavljaljući da se ona može destabilizovati i DPS vratiti u orbitu vlasti. Ta misija je nemoguća!
Ova bizarna politička režija i bezobrazni tajming govore o nedostatku etike i morala rukovodstva sindikata, koje očito ne interesuje niti ekonomija države niti njene mogućnosti oporavka poslije razarajuće vladavine režima Đukanovića.
Očito je da sadašnji karikaturalni ali osioni sindikati, koji predstavljaju interese državnih službi prenakrcanih DPS kadrovima, misle da su oni ti koji će birati i obarati Vladu Crne Gore ukoliko im se ne ispune sve želje.
Ipak, u ovakvoj grotesknoj situaciji pitaće se i građani koji odlično znaju da su državne službe koje sada najavljuju „proteste“ bile i ostale tužni produkt višedecenijske nacionalne, političke i ideološke segregacije društva.
Prije bilo kakvih zahtijeva i ultimatuma na startu rada nove Vlade, neophodno je da se gospoda iz sindikata ipak odrede prema rigidnom zapošljavanju po partijskoj i ideološkoj podobnosti u Crnoj Gori koja je vladala u zadnjih dvadesetak godina, i sada nam objasne nam svoje pozicije po tom vrlo osjetljivom pitanju.
Ili da demonstriraju drugačiji oblik protesta u vidu napuštanja mjesta koje su dobili na račun podobnosti starom režimu i ustupe ta mjesta onima koji su kao „nepodobni“: proganjani i šikanirani nekoliko decenija živjeći na granici egzistancije, a koji su itekako zainteresovani da rade po uslovima koje sada daje država.
NVO Centar relne politike smatra da prioritet nove vlasti ne bi smio biti povleđivanje volji sindikata pod kontrolom DPS-a i uz podršku GP URA, već je poželjan asimetrični odgovor u vidu radikalnog smanjenja uposlenih u državnim službama koje, kao proizvod zapošljavanja na osnovama partijske i ideološke segregacije, predstavljaju ostatak ružne prošlosti i nepodnošljivi teret za budžet Crne Gore.
Vojin Grubač
Izvor: IN4S
