Od 300 čuda koja su se zbila onog Badnjeg dana na cetinjskom trgu, jedno pretiče drugo po dimenzijama tragikomedije i besmisla. Mišljah zadijenuti olovku za pas po pitanju ovog igrokaza raspopa, jer on govori sam za sebe. Ali posljednji insert sa nazovi-đakonom Sretenom Vujovićem, i tzv „vladikom“ Mirašem, prevazilazi sve (ne)očekivane dimenzije ludila.
Piše: naš stalni dopisik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Raščinjeni i prokletstvu predati bivši sveštenik Dedejić, optužuje svoje dojučerašnje saradnike, i osobe koje je sam lično tobož rukopolagao, za ista nepočinstva koja je sam uspostavio. Ulični skup, badnjaci sa ulice i sl.
Ali kraj predstave je zasijenio sve. Mirašev beskrajni monolog prekida opaska da Duško Glendža, cetinjski probisvjet, komanduje povlačenje. Samozvanom poglavaru nekakve „crkve“ naređenja izdaje „Duško“!
Ostaje samo da vidimo da je Dušku baš svega dosta, i da li se ovaj njegov poziv „da idemo i završimo“ odnosi na cjelokupnu istorijsku misiju CPC, ili Duško sprema zakazivanje još nekog sabora, ili će možda da piše neku poslanicu ljubljenom stadu? I naravno, kako će na Duškove ćudi da reaguje Bojovićev „opštecrnogorski zbor“.
Dalji razvoj događaja teško da bi mogla predvidjeti i eminentna naučna institucija kakve su FCJK ili DANU.
Do čitanja u sljedećem broju
