Četvrtak, 19 mar 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
KulturaNaslovna 6

Miloš Crnjanski i Njegoš

Žurnal
Published: 17. decembar, 2023.
Share
SHARE

Često se, kad mislim o Crnjanskom, sjećam njegove rečenice; „Život će biti uvek nešto više od literature“ (Komentar uz „Poslanicu“).

Miloš Crnjanski, (Foto: Arhiva)

Ali mi se učine i srećno protivrečnim njegova uvjeravanja da u tzv. čistoj poeziji „pesnik treba da ostane sen koja nije vidna“, dok, povodom svoje poeme „Lament na Beogradom“ decidno kaže: „Međutim, to sam ja, od reči do reči“.

Već je toliko napisano i rečeno o Crnjanskom. Andrić je odmah znao ko je on, izjavivši da je Miloš jedini bogomdani pisac među srpskim piscima te velike generacije. Andrić je kazao: „među nama“.

Dok je lutao „još, vitak, sa srebrnim lukom“, Miloš Crnjanski se prvi put sreo s Njegošem, 1920. godine, u Veneciji. Pjesničko svjedočanstvo tog susreta predstavlja:

NJEGOŠ U VENECIJI

Nasmešio se poslednji put,
u prozoru se sjaše kao zapeti luk,
kao Mesec u vodi, mlad i žut Rialto.
Mirisaše bolan svoje bele ruže
i gledaše kako galebovi kruže,
tužni i beli, kao misli na Lovćen,
i smrt.

Dok noć pljuštaše, čitaše Omira,
crn i težak, kao Ahilov,
što samo kraj mora nađe mira,
grob.

Bogovi, na plećima sa oblacima tamnim,
bolovi i mora sa valima pomamnim,
pređoše po njegovom bledom licu
bez traga.

Ali, kad čitaše o Brizeji, što se budi,
i otvara oči, pune tame, u zori,
bol neizmeran pade mu na grudi.

Jer svemu na svetu beše utehe.
Svim mislima, za sve junake, grehe.
Ali držeći glavu rukama obema,
suzno, umirući, pomisli, bolno,
da za oči neveste utehe nema.

Tada zaplaka u vodi i zvono
Svetog Marka

Petar II Petrović Njegoš, (Foto: Objektiv)

Prvi susret, u Veneciji, s Njegošem, urezao se u sjećanju Crnjanskog po onom što je vidio i čuo na početku i kraju. „Nasmešio se poslednji put“, stoji na početku. Plačem zvona Svetog Marka, na kraju pjesme, Crnjanski sluti veliki plač i muk zvona, koji tek predstoji.
I o tome je Crnjanski ostavio svjedočanstvo, u dva teksta, objavljenja 1925. godine.

Zapis „Njegošev grob“ sa podnaslovom „Svirepa uspomena iz doba okupacije“, napisan je povodom prenosa Njegoševih kostiju „sa Cetinja na strašni vrh Lovćena“, u obnovljenu, zavjetnu crkvu, Svetog Petra Cetinjskog.

Na početku „uspomene“ Crnjanski iznosi sud o „Gorskom vijencu“, kao pjesmi „koja bi i kada bi sav naš narod izumro jasno i gorostasno sačuvala njegov lik, među narodima, za sva vremena“. Ali u pomenutoj „Uspomeni“ Crnjanski se dalje neće baviti Njegoševim književnim djelom, već nedjelom onih u čijem carstvujuščem gradu Vijeni je „Gorski vijenac“ ugledao svijet, 1847. godine.

Riječ je o „Oskrnavljenju groba Vladike Rada, koji su Austrijanci raskopali za vreme okupacije godine 1916. Crnjanski opisuje pripreme za „ekshumiranje kostura Vladike Rada“, koje vrši ta vojska „što je uvek zaudarala grobarski i čije su uniforme imale uvek nečeg grobarskog“.

Od njihovih pohoda ka Jezerskom vrhu i grobu Pjesnikovom i sam Lovćen je ličio na „neko kamenito, sivo, strašno nebo. More i urvine negde dole hučali su, kao što psi zavijaju kada osete vampire“.

Nakon obavljenog posla, u predvečerje 12. avgusta, jedan vojnik je u daščanom sanduku teglio Njegoševe kosti, a drugi u šatorskom krilu „istrulele svilene odežde“.

Takvu sudbu je i sam Vladika Rade predosjećao.

Miloš Crnjanski je 1925. godine, u „Srpskom književnom glasniku“, objavio tekst „Razmišljanja o Njegošu“, povodom obnove crkve Svetog Petra Cetinjskog, i povratka Vladike Rada na Lovćen, nakon posmrtnog prvog stradanja.

Centralna rečenica tog eseja glasi: „Negde postoji nadzemaljsko i neprolazno; Njegoš vidi!“

Da. Njegoš vidi!

(***)

Miloš Crnjanski, slaveći najvećeg srpskog pjesnika Njegoša, veli: „Još više zaboravim sve, stanem pod bujicu njegovog jezika, koji spira, odnosi vremena, sve naslage stranih kultura i putovanja. Ne čitam davno njegov sadržaj no samo slušam taj govor“.
Govor Njegoša i Crnjanskog, što dopire iz tamnog bunara arhetipa, koji pisac „Seoba“ imenuje kao „dno naroda“, doseže do nebesa, gdje u plavom, beskrajnom krugu, u istom sazvežđu, plamte Njegoševa vječna zublja, i zvezda Miloša Crnjanskog, zajedno.

Budimir Dubak

Izvor: Dnevnik.rs

Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Rumuni ne(prijatelji) Srba
Next Article Spajiću potrebna „čelična metla“

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Đorđe Matić: Naša (S)UDBA

Piše: Đorđe Matić  Već decenijama, a nekako prošlih nekoliko godina skoro sve više, ovdašnje političko…

By Žurnal

Dečko iz komšiluka

Dajem još pet njehovih Dejvis kup polufinala i finala, za zlato iz Pariza. Vjerujem da…

By Žurnal

Saša protiv filosofije nejednakosti

Sreo sam ga tog prohladnog jutra na peronu budvanske autobuske stanice. Nosio je svoj prepoznatljivi…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

DruštvoKulturaNaslovna 3

“Srbija protiv nasilja”: Počela blokada Gazele, veliki broj građana u šetnji

By Žurnal
Kultura

Poezija i dućan

By Žurnal
DruštvoKulturaSTAV

Dragoljub Ljubičić Mićko: Humor je oblanda za satiru

By Žurnal
DruštvoKulturaMozaik

Salman Ruždi: Sloboda izražavanja na Zapadu nikada nije bila toliko ugrožena kao danas

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?