Anticrkveni komesar Brano Mandić u jednoj od svojih najnovijih opservacija tvrdi da je Crkva zauzela javnost greškom državnih institucija, odnosno da su se popovi „raširili po Crnoj Gori“ zato što država nije obavljala svoj posao.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
On doslovce kaže, i, očigledno, vjeruje, da se ova zemlja, DPS-ova Crna Gora, bavila kulturom do referenduma 2006. godine, a poslije je prestala da to radi, pa su se popovi i vjernici, poput kakve prirodne nepogode skakavaca pojavili posvuda.
Ovo Brano Mandić govori o zemlji čija kultura počiva na jasnim i nedvosmislenim hrišćanskim temeljima. Od pečata arhonta Petra iz desetog vijeka sa Bogorodičnim likom, preko legende o Vladimiru i Kosari sa jasnom crkvenom pozadinom, pisanog spomenika Miroslavljevog jevanđelja, štampanog spomenika Oktoiha, poslanica cetinjskih mitropolita, Njegoševog djela, do prvih škola (osnovnih i srednjih) pod okriljem Crkve u 19. vijeku… I sad, kultura te i takve zemlje je „zakazala“, što je omogućilo Crkvi da „preuzme softver“?
Očigledno je da se Brano nalazi izvan ove zemlje, Crne Gore, a sva je prilika i izvan Zemlje kao planete nastanjene ljudima, logikom i razumom.
On obitava u sferi u kojoj ne važe ni razum ni logika, niti činjenice utiču na mozak.
Biće da je to neko bestežinsko stanje koje proizvodi stavove bez smisla i težine.
Do narednog čitanja!
