Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Iščekivanje javnosti i konačan nastup bivše državne tužiteljke Vesene Medenice – otužna je farsa za narodne oči žedne pravde i istine. Šta smo očekivali? Šta smo dobili?
Suludi dijalog novinara istraživača sa ranjenom i ljutom „zvjerkom“ koja sve negira. I poruke iz sopstvenog telefona, i porijeklo imovine koje je svima poznato, i vezu sa mafijom…. A neko ko je spreman toliko i tako krupno da laže zar može biti interesantan javnosti? I zar može muka da se toliko nisko ide i pada u odbrani neodbranjivog, da bude pobjeda pravde?
Gledamo mučenje jedne otrovane i zarobljene ljudske duše, koja pokušava da uvjeri druge u ono što i sama ne vjeruje. Njoj prije svega nije mjesto pred tv kamerama nego pred istražnim organima. Jer, da bismo dobili nešto poput razotkrivanja ili traganja za istinom, moramo imati aktera koji je spreman da se pokaje, da prizna… a ne bjegunca iz laži u laž, iz farse u farsu… Podijum za takvo javno ponižavanje ne smatram pobjedom istine, već možda jedino i samo nekom atrakcijom za narodne mase željne liptanja krvi poslije čina koji odradi giljotina. Glava je odrubljena i kotrlja se . Gledajte …
Do čitanja u narednom broju….
