Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Lijepo rekoh juče da smo praznik proveli „pravo“ (što bi rekli Bosanci). Trodnevno njegoševanje nas je podsjetilo na bolje potencijale ovdašnjeg čovjeka nego što ih iskazujemo u svakodnevici. Osvježilo, razvedrilo, izvuklo iz nas ostatke dobre volje …. I eto, poslije praznika su se i političari „udostojili“ dogovora oko popisa, pa nema više te primisli da bi neko mogao da te upiše kao Srbina ako to nijesi i ne želiš biti, niti da neko upiše da zboriš „crnogorski“ ako je tvoj maternji jezik, kao i kod pomenutog Njegoša – srpski.
A nema razloga ni za odlaganje datumsko, jer je red da brate i čoče, ovo potpisivanje završimo sa 2 a ne 3 ili 4 godine zakašnjenja, kako bi nova (i svaka buduća) Vlada mogla (na osnovu tog popisa) da radi svoj posao.
Jeste mlađani Živković iz DPS -a rekao da oni još uvjek neće „ovo“ ako se ne realizuje „ono“, ali je i njegov kolega iz partije bivši vaterpolista Janović, uputio dobru šraubu prema javnosti, rekavši da je došlo vrijeme prekompozicije u DPS-u, i da mračenje, zatezanje, i traženje neprijatelja na sve strane – pripada prošlosti te stranke. Ili onog što od nje ostane, kada se na nekom partijskom kongresu, poslije popisa, njeni članovi konačno dogovore da otvore oči, iako su već odavno čuli zvuk budilnika.
Do sljedećeg čitanja…..
