Prije par dana se desio interesantni, bizarni politički performans kćerke velikog nikšićkog pjesnika Vitomira Vita Nikolić. Naime, kako mediji prenose, Danica Nikolić je reagovala povodom najave da će na festivalu „Pod lipom” u Nikšiću, jedno pjesničko veče biti posvećeno poeziji Vita Nikolića. „Da vam nije palo na pamet“ – poručila je Nikolić Art klubu „Prvo pismo“ iz Nikšića koji su, kako je navela: „podmuklo, bez konsultacija sa mnom kao jedinom nasljednicom autorskih prava mog oca“, kroz festival „Pod lipom“ odlučili da predaju „ime i djelo Vitomira Nikolića u ruke Marku Kovačeviću, Slaviši Čuroviću, Matiji Bećkoviću i nikšićkoj ispostavi Crkve Srbije“. A potom objasnila: „Da vam nije palo na pamet da izgovorite jedan jedini stih Vitomira Nikolića, jer taj časni čovjek nije zaslužio da, gotovo trideset godina nakon smrti, niko od pomenutih ni pomisli na njega, a kamoli da se četnička kamarila na čelu sa popovima i Bećkovićem diči onim što je stvarao.
I nastavila: „Jer, sve što je ikad stvorio i za šta se zalagao bilo je u suprotnosti sa „vrijednostima“ koje oni danas zastupaju“!? Danica Nikolić je navela da je „Vitomir Nikolić jednom preživio nikšićke četnike i okupatore“, i rekla: „Drugi put ga mrtvoga neće ubijati sijači mržnje i velikosrpske ideologije“, upozoravajući da će ih uvijek iznova podsjećati na „Noć sa Dubrovnikom“, njegov tekst „Vršnjaci slobode“ i sve ono što je javno govorio o baštinicima četničke i velikosrpske ideologije“.
Elem, autorska prava su jasna, gdje vlasnik autorskih prava može zabraniti korišćenje stihova pjesnika na javnim manifestacijama, sve dok se ne navrši sedamdeset godina od upokojenja autora. U ovom slučaju, kćerka velikog pjesnika Vitomira Nikolića je odlučila da bude politički komesar i ideološki inkvizitor!? Ali, čega? Političke ideologije kvazikomunizma bivšeg diktatora Đukanovića. Tačnije, Đukanovićevog antikomunizma i antisocijalizma koji je imao svoju realizaciju kroz besomučnu pljačku države, uništenju socijalne pravde i ekonomske sigurnosti građana. Da bi, potom, Đukanovićevi sumanuti krugovi napravili veliki gest, te iz malog džepa, izvlačeći sitniš od popljačkanog blaga, bacili neke kopejke da se naprave spomenici Brozu i Ljubu Čupiću, pod egidom: „Da, se Vlasi ne dosjete“!
Ne treba sumnjati da je Danica bila poklonik takvog političkog licemjerja, gdje se poklanjaju spomenici u zamjenu za nesmetanu pljačku države i plasiranje politike državnog šovinizma. Ali, zato je organizatore manifestacije u Nikšiću nazvala, ni manje ni više nego „četničkom kamarilom“!? Ideološka komesarka Danica, živjeći u iluzijama da ima bilo kakvih dodirnih tačaka s komunizmom, koji je uništen od strane onih kojima je juče i danas „držala svijeću“, svojim gestom je ušla u domen licemerja, što je njen slobodni izbor, ali što je i kontanta tih, sada poraženih ideoloških krugova.
Vjerovatno treba „poštovati“ to licemjerje, prizemne uvrede i etiketiranja poštovalaca i čitalaca Vitove poezije: kao slobodno i neosporno pravo građanina, odnosno građanke. Ali, „poštovati“ uz propratni podsmijeh, kao sastavni dio, takođe slobodnog prava drugih građana da se prema toj prizemnosti i primitivizmu iskreno odnose, s elegantnim prezirom. Jer, osim pjesme „Noć pod Dubrovnikom“, Vito Nikolić je napisao i pjesme „Kod Jasenovca, ponire Sava“, „Na Gradini grob go groba“, koji se ne uklapaju u ideološke svjetonazore pravnog naslednika njegovog djela. Da se uklapaju, ne bi te pjesme gospođa Danica brisala iz komentara na FB stranici Vitomir Vito Nikolić, koju je uređivala.
Znači, gospođa Danica je cenzurisala i Vita, a ne samo “ četničku kamarilu“, koja joj se priviđa, kao i „sijače mržnje velikosrpske ideologije“, kako sebi daje za pravo da ocjenjuje ljude i grupe ljudi. Zato će se desiti logična zakonomjernost, da će ljudi i dalje voljeti i obožavati Vitovu poeziju.
Dakako, uključujući „četničku kamarilu i tzv. nosioce velikosrpske ideologije“ a nosioca autorskih prava ignorisati kao potpuno nebitnu ličnost, ne osporavajući joj sva moguća inkvizitorska prava. Jer, ideološki krug kojem pripada vlasnica autorskih prava je temeljno propao na prethodnim izborima jer tu ideologiju narod nije više mogao trpjeti.
Sada mogu samo da tužno reže i plaču nad brzim nestajanjem te opake ideologije koju je personifikovao bivši diktator a slijedili je, i danas slijede nesretni čauši izgubljeni u prostoru i vremenu. I na koncu, vlasnici poezije velikog nikšićkog pjesnika su njegovi poštovaoci i obožavaoci, jer ona u njima živi, a ne ostrašćeni pravni zastupnici koji svojim egzibicionizmom pokazuju da uopšte nisu duhovni naslednici Vitomira Nikolića: „Dobrog duha Nikšića“! Svakom svoje, dakle. I sve je u redu, i na svom mjestu.
Za portal Žurnal: Vojin Grubač
